Anima ili duša je alkemijsko majstorstvo ostvarivanja i buđenja duše unutarnji je proces u Jungovoj psihoterapiji. Nepoznat čovječanstvu kao ostvarenje, vidljiv u rijetkim umjetničkim djelima i inspiracijama mistika.
Alkemijski majstori nisu ostali na unutarnjem uvidu, već su se okrenuli sjedinjenju novog duha i duše s tijelom i ta faza se naziva alkemijsko vjenčanje. Cilj Jungovog procesa individuacije je ponovno integrirati spomenute uvide u materijalnu komponentu tj., tjelesni život, kako bi se duhovni ideali materijalizirali i postali stvarni i pragmatični, a to počinje prvom fazom a to je shvaćanje, dok druga faza zahtijeva ti to moraš živjeti.
Jung u komentaru alkemijske rasprave De Sulphure kaže: “Psiha je samo djelomično identična s našim empirijskim svjesnim bićem; ostatak je projiciran i u tom projiciranom stanju ona zamišlja ili ostvaruje one veće stvari koje tijelo ne može obuhvatiti. Zatim je dodao: “Ti možeš zamisliti veće stvari… “stoga tvoje tijelo može to ostvariti uz pomoć umijeća.”
Duša je u alkemiji oko koje gleda prema svjetlosti, ali sama svjetlost mora kroz tjelesno djelovanje oblikovati stvarnost gdje mnogi nešto shvate od ovog procesa ali ne mogu ili ne znaju spustiti se u materijalni život. Alkemijsko djelo ili tzv. opus u alkemiji zahtijeva Božju dozvolu, ali još više zahtjeva ljudsko umijeće ili umjetnost za provedbu. Bez utjelovljenja u tjelesni život, duša ostaje projicirana iluzija i ne može biti istinsko ostvarenje.
Duša ne prihvaća gotove koncepte odnosno gotove religijske ili znanstvene koncepte, oni mogu pružiti kratkotrajno zadovoljstvo, ali dugoročno nameću tuđe iskustvo duši. Jung kaže Sjena je šegrtovanje, Anima je majstorstvo.
Nikola Žuvela
