Sloboda je najvažnija za Indijanca. Tijekom genocida Zapadnjaka nad Indijancima u Sjevernoj Americi, oni bi kratko živjeli u zatvorima, tj. brzo bi umrli jer im je sloboda bila najvažnija. Kada su prognani u rezervat, potpuno su uništili njihovu kulturu i od tada ta kultura više ne postoji. Zapadnjaku oduzimate slobodu, kontrolirate kamo će se kretati, njega nije briga, njegov način života je robovanje Edipovim igračkama.
Sluša svoj Superego ili autoritet jer nema sebe, nema mišljenja. Zato većina Zapadnjaka ne doživljava život jer su okruženi mnogim pravilima dobivenim od autoriteta. Lišeni su pravog života, budući da im je sigurnost na prvom mjestu. Zapadnjak ima slobodu ići u pub, voziti bicikl, gledati utakmicu njegov život je dosada. Odlično se snalazi u zatvoru. Puno je blještavih reklama koje mu daju lažni osjećaj raja, zadovoljan je igračkama koje kupuje putem kreditne kartice i sviđa mu se što mu se stvarnost servira kako ne bi morao razmišljati. Država najavljuje da će ga slijediti, njemu to nije važno, više ne razumije što je stvarnost.
Zapadnjak je ravnodušan, kada je čovjek ravnodušan to je najveća čovjekova bolest.
Ne razumije da Indijanac više cijeni slobodu od stvari i udobnosti i zato su ih Zapadnjaci nazivali divljacima. Njegovo sjedinjenje s prirodom je prirodno, a za Zapadnjaka neprirodno, pa Indijanac zna da ako je došla bolest, nešto nije u redu s njegovom prirodom i poduzima mjere preventive, dok narcisoidni Zapadnjak ne vidi da s njim nije u redu, već je tijelo bolesno. Zapadnjak je ravnodušan i ciničan. Zna da je uživanje laž, ali svejedno uživa u nečem što njegovo Jastvo ne želi. Njegova ravnodušnost je obrana od prebliske traume. Zapadnjak je izgubio stvarnost kroz preobilje značenja reklame, pravila, tehnologija, ali to nijenedostatak, njega guši višak koji ga. Obojica su u istom čamcu ali Indijac to zna, a Zapadnjak to potiskuje zato Zapadnjak nije bolesniji on je samo otuđeniji od svog otuđenja.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik
