Individualnost se ne uči niti cijeni u obrazovnom sustavu jer ona pokreće najveću snagu u čovjeku. Kada blokirate najveću evolucijsku silu, onda imate prosječne i nezadovoljne ljude. U plemenima svaki se čovjek razlikovao od drugoga time što je imao ili pero ili neku boju na licu koja ga je odvajala od ostalih. Taj simbolički aspekt koji danas ne postoji znak je individualnosti u ljudskoj prirodi.
Društvo i država žele od nas napraviti prosječnog čovjeka i što više ojačati poslušnost u njemu. Psihologija je potvrdila da je 95 posto djece talentirano, ali na kraju, možda samo jedno na milijun izražava genijalnost, tako da nam to dovoljno govori o činjenici da osoba ne vidi sebe kao cilj.
Stoga, kada se osoba pridržava društvenih pravila, tada se događa katastrofa. Recimo, osoba koja ne cijeni vlastite kvalitete počne raditi posao koji mrzi i onda iz te odluke postaje žrtva tvrtke koja na kraju propadne jer postoji 99 posto sličnih ljudi sa sličnim stavom i gdje ne postoji donošenje odluke za svoj život. Kada ta osoba ne razvije svoje kvalitete, prirodno optužuje vlasnika tvrtke ili državu.
U svijetu postoji dva posto sociopata koji prihvaćaju ljudsku glupost i naivnost te je iskorištavaju do maksimuma. To znači da spomenuta individualnost i talent kod ljudi potisnut i da ta individualnost za sada nema veću snagu.
Od samog početka čovjek se laže u odnosima u kojima uglavnom pati jer se društva temelje na usporedbi s drugima i natjecanju, a ne na prihvaćanju prtnera kakav jest. Upravo u individualnosti je snaga, jer samo odbacivanje društvenih rituala čini čovjeka jakim i neovisnim. Ljudi često kažu da moram znati u čemu sam dobar, ali malo tko pokušava vidjeti u čemu su dobri. Tisuće ljudi će ići na tečaj kiparstva, slikanja, učenja nekih zanata ili novih znanja. Čovjek duboko u sebi zna da bi to promijenilo njegovu društvenu filozofiju jadikovanja u kojoj su stvorili ideologije i u kojoj stalno pozivamo na spašavanje “siromašnih”. Umjesto da djecu učimo njihovoj individualnosti, da promatraju kako se ona razvija, učimo ih uniformnosti.
Stalno nas ucjenjuju da pomažemo “nemoćnima”, ne videći da ih društvo stvara svojom uniformnošću i potiskivanjem individualnosti. S druge strane, stalno nam se nameću teorije o novom društvu, ali sve te nove teorije uopće se ne bave individualnošću. Uzmimo talent Nikole Tesle, koji je omogućio milijarde radnih mjesta, ali ignoriranje te činjenice je nevjerojatna. Jungova psihoterapija i indijska filozofija bave se razvojem individualnosti, ne daju nikakvu važnost kolektivu jer je to rulja koja nema vrijednost i svoj nerazvoj pokreće nezadovoljstvo, a onda i mnoge ratove. Upravo su nas ti dobri ljudi za koje je kolektiv danas svetinja ponovno doveli do totalitarizma, zakona poslušnosti. Sustav nas ne uči podnositi neuspjeh, a bez neuspjeha individualnost ostaje samo mašta. Prava snaga je u dijaloškoj individualnosti, a to je sposobnosti da budem potpuno svoj, ali istovremeno sposoban za suradnju bez gubitka sebe. Strah od slobode je strah od indvidualnosti jer biti individualan znači snositi punu odgovornost za svoj život, a to je zastrašujuće.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i teraput
