Kad bi rekao da je depresija prirodno stanje kroz koje duhovno rastemo, mnogi se ne bi složili. Naime, mnogi ne razumiju simbol Saturna, tj. Jungove Sjene ili što nije u redu, crnu fazu ili nigredo u alkemiji stanje prije iskustva bjeline ili albedo stanje ili spajanje suprotnosti. Takav fenomen prepoznajemo u zaljubljivanju, koja se kreće od ekstaze do razočaranja, patnje ili depresije.
Libido teče u vezi kada volimo sve dok partner podržava naša očekivanja i želje. U trenutku kada ta očekivanja nestanu, kada partner pokazuje drugačije osjećaje, most se ruši, libido se povlači i javlja se mržnja. Poznati su nam trenuci svađa i razočaranja, zatim dolazi nigredo faza, posoljena rana Kralja Ribara (priča o ranjenosti kako bi muškarac odrastao), dok ne pronađe Sveti Gral, muškarac traži kako da zacjeli svoju ranu odvajanje od majke.
Romantična potraga je zapravo naša čežnja za jedinstvom. Počela je u iskustvu jedinstva s majkom, a zatim do prvih iskustava jedinstva u ljubavi. Zašto čeznemo za njom? Jedinstvo nadilazi sve suprotnosti. To je jedinstvo u sebi, ono nadilazi suprotnosti društva i povezuje nas s harmonijom prirode.
Neshvatljivost spomenutog ujedinjujućeg ideala zapravo predstavlja ono što najmanje razumijemo, a to je čežnja za individualiziranim Ja. Mnogi smjerovi u povijesti išli su prema tome, od religijsko-mističnih potraga za sobom do neoplatonizma, alkemije, indijske tantre, romantizma i jungovske individuacije.
Koliko god tražili to jedinstvo ili konačni savez suprotnosti, ono se postiže djelomično jer to bi značio da postoji početak i kraj. Iako nas zaljubljivanje prisiljava na unutarnji arhetipski brak, ono se realno nikada u potpunosti ne ispunjava. To odgađanje iskustva cjelovitosti pojavljuje se u poeziji kao neuhvatljivost sjedinjenja s vječnim ženstvenim, kako je rekao Nietzsche.
Neuspjeh u ostvarenju spomenutog idealističkog sna o idealnoj ljubavi, u manifestiranju romantičnog sna i pretvaranja u stvarnost, stvara u nama osjećaj razočaranja. Ovo je faza kroz koju prolazimo sa svim neostvarenim snovima i zapravo, kao bića, zaljubljeni smo i potpuno opsjednuti snom o jedinstvu, koji najviše osjećamo kroz nagon za seksualnošću. U našoj kulturi seksualnu privlačnost podsvjesno predstavlja želju za jedinstvom, odnosno mi smo civilizacija opsjednuta seksom, jer su sve što kupujemo, skupi automobili i nekretnine usmjereni na doživljavanje seksualne moći, točnije, statistički, 95 posto reklama ima skrivenu seksualnu poruku.
U poeziji dosežemo razvijeniji stadij želje za jedinstvom, gdje se pojavljuju u alekmiji i astroogiji Mjesec, srebro, voda i neizbježna melankolija hladni olovni Saturn ili konjunkcija Mjeseca i Saturna. U alkemiji, kamen je simbol jedinstva, androgini je simbol sjedinjenja muško-ženske dualnosti i simbolizira sjedinjenje svjesnog i nesvjesnog. Nesvjesnost muške psihe je ženska i predstavljena je arhetipom Anime. Muška svijest je alkemijski jednaka Suncu ili zlatu, dok se nesvjesno manifestira kao Mjesec ili srebro. Spoj muškog (zlato) i ženskog. (srebra) u stvaranju kamena simbolizira proces individuacije. Jung je sjedio u svom vrtu na kamenu ispod drveta na kojem je bio natpis: Spoznaj samoga sebe. Kad je umro u rodnom mjestu, nastala je oluja i munja je slomila drvo ispod kojeg je sjedio. Sinkronicitet jedinstva neba i zemlje ponekad ima i ovu zanimljivu dimenziju koju priroda zna simbolički pokazati kako je njegov proces samospoznaje bio bitan i za prirodu.
Zaljubljivanje je čežnja za individuacijom i zato će zaokupljati i dalje naša srca. Individuacija nas vodi većem sjedinjenju svjesnog i nesvjesnog. Romantična potraga za ženom ili muškarcem usmjerena je prema arhetipskom svetom braku ili hijerosgamosu, središnjem sjedinjenju alkemijskog procesa ili težnji u kojoj se želimo spojiti s drugom stranom, a dok to ne učinimo, osjećat ćemo nezadovoljstvo života koje danas velika većina pokušava ispuniti hedonizomom, praznu rupu koja se nikako ne može zatrpati.
Alkemijski brak romantike prisutan je u mnogim dualnostima, kao što su polovi svjetla i tame, neba i zemlje, noći i dana, duha i materije, hladno i vruće, aktivno i pasivno, život i smrt, plus i minus. Ono što moramo naučiti u ovom životu jest kruženje suprotnosti. Naučiti to kruženje ili kružno kretanje najveća je misterija našeg života.
Ciklična transformacija elemenata je Izvorno Biće, što odgovara duhovnom ponavljanju gdje je Jastvo, Bog ili svemir koji se manifestira kao napeta suprotnost. Samo pogledajte spiralu, ona je galaksija, to je metaforička spirala oko središta i postupni pristup gdje idemo prema Jastvu, poput Kamena mudraca, nikada se zapravo ne postiže. Kretanje duše je oko njenog izvora. Taj proces kruženja često se prikazuje kao pauk u svojoj mreži, kao pauk koji plete svoj vlastiti krug, a s tim krugom stvara se ujedinjujući simbol. Pa što je naš život? Mi smo zaseban polaritet, potreban nam je partner koji će nas osvijestiti o našem polaritetu kako bismo se što više približili središtu. To se postiže kruženjem suprotnosti poput mnogih tehnika kruženja iz indijske tantre ili kineskih tehnika kruženja u vizualizacijama. U stvanrom životu stalno kružimo oko jednog problema.
Penjemo se prema spirali i kristaliziramo, a onda na vrhu tog lanca vidimo razvijene ljude, i svatko pojedinačno može svjedočiti o svom razvoju, odnosno koliko je ovaj proces napredovao u vama. Ne možete izostaviti jedinstvo iz svog života. Ako kažete da ne želite partnerske odnose, unutarnji zakoni će vas na grubi način vratiti spajanju suprotnosti. Prije ili kasnije možete shvatiti ovo spajanje i odvajanje suprotnosti kao proces svih vaših aktivnosti u životu.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
