Ljubav pronalaze samo oni koji imaju snage prevladati ograničenja koja su pred njih postavljena. Oni koji na ljubav stavljaju predznak nesretna ljubav, očito se još nisu odlučili za ljubav jer su postali svjesni da će na tom putu izgubiti sve što nazivaju sobom.
Ako čovjek izdrži patnju gubitka drage osobe i ne pobjegne u cinizam, otvara se za shvaćanje projekcije ili za noćno more moreplovca prije nego što ugleda obale Jastva.
Problem nastaje kada se ego poistovjeti s Jastvom misleći da je cjelina. Ljubav ne traži da ubijete ego, već da ga stavite u službu nečeg većeg. U alkemiji to je solve et coagula ili otopiti krutu strukturu ega da se ponovno sjedini na višoj razini, sada uključujući i drugoga.
Voliš upravo ono što si mrzio kod drugoga, jer si u njemu prepoznao vlastitu potisnutu sjenu.
Tijelo je mjesto gdje ego prima svoje prve rane i gdje gradi svoje obrambene zidove. Zato morate osjetiti gdje u tijelu držite svoj ego, možda je on u bolnoj kičmi, u zgrbljenim ramenima. Ljubav traži utjelovljenje u tijelu da izađe iz glave i spusti se u utrobu tijela jer će inače ostati samo izgovorena riječ i lijepa misao.
Paradoks života je što si više svoj, to si sposobniji za istinsko zajedništvo, zato je ljubav vrhunac individuacije.
Nikola Žuvela
