Svaki muškarac i žena imaju unutarnju nesvjesnu noć ili vlastitu mračnu projekciju koju traže u svom partneru. Oboje se moraju pomiriti s tom mračnom stranom kako bi istinski bili potpuni u sebi.
Žena ima Animus, kojeg ćemo ovdje nazvati unutarnjim Adamom s kojim se mora pomiriti kako bi bila cjelovita u sebi. Takva žena ne ovisi o muškarcu, ona stječe ne samo moć, već i emocionalnu sposobnost razumijevanja, koju dobiva od svjesnog Animusa.
Mnoge žene traže uspješnog muškarca, ali neke se osjećaju i ugroženo kada ga pronađu, misleći da će im muškarac oduzeti moć donošenja odluka. S druge strane, muškarac kojem nedostaje snage može ženu povući prema dolje i gurnuti je natrag kao da ne želi da ima vlastiti osjećaj moći. Na primjer, jedna mi je žena rekla da voli nježnost i seksualnost u vezi. Obrazac po kojem se zaljubljuje: nakon početnog oduševljenja partnerom, on joj dolazi rjeđe i nježnost je sve manja. Osjeća ljutnju, ali ostaje u toj vezi. Neintegrirani Animus vlada njome jer traži osobu koja će je voditi, a projekcija se raspada jer mora pronaći voljni element kako bi bila neovisna, tek tada je moguće razviti odnos s partnerom. Niste se samo pomirili s ocem, već ste se poistovjetili s Animusom koji sudi umjesto da razumije. Prava integracija Animusa nije u tome da žena postane jaka, već da razvije osobno mišljenje koje nije naučeno od oca ili društva, već je njezino vlastito, a to uključuje i sposobnost da bude u neizvjesnosti, bez prijetnji.
Da bismo sudjelovali u svijetu kroz rad i veze, potrebna nam je Persona (onako kako se predstavljamo drugima). To znači da moramo biti obrazovani, naučiti norme ponašanja i prihvatiti pravila društva. Istovremeno, moramo razvijati društvenu seksualnost, koja se prilagođava personi ili maski kroz koju nas drugi prepoznaju.
Međutim, u današnjem društvu, osobine koje kultura i društvo smatraju muškima moraju biti potisnute kod žene. Psihološki, to znači da se one potiskuju u podsvijest, koju nazivamo Sjenom. Adam je nezreo muškarac koji nije zadovoljio Evu i ona jede jabuku sa stabla dobra i zla, nakon nje i Adam je pojede, što je očito da nije imao inicijativu.
Današnji muškarci su Adam, još uvijek optužuju žene zbog ovog mita o zlu, a zapravo su najveća zvjerstva kroz ratove počinili muškarci.
Cilj veza, ali i postojanja, jest postići individuaciju ili postati naše pravo ja, što znači postati cjeloviti, ne savršeni. Individuacija se pojavljuje u partnerskom odnosu. Ako žena potiskuje muškarca u sebi, takav će joj se partner pojaviti, s onim kvalitetama koje je potisnula. To je alkemija zaljubljivanja. Ta alkemija je dio svakog čovjeka, koji se kroz vašeg partnera pokušava vratiti i pokušava pronaći put natrag u svijest. Ako ste ga odbacili, on se vraća kroz drugog partnera. Odnosi nisu izbor oni su uvjetovani ovom projekcijom.
Ono što individuacija čini jest oslobađanje od spomenutog uvjetovanja. Na primjer, žene danas često kažu da muškarci odbacuju uspješne žene. Danas su žene obrazovanije od muškaraca i identifikacija s modernim znanjem zapravo je zamka jer ne govori o našim vrlinama i emocionalnim vrlinama. Primjerice, Ana je obrazovana žena koja je potisnula očevo zastrašivanje, odabrala je muškarca u kojem je postala potisnuti sadržaj u vezi. Govorila bi mužu da je loš otac, da je dijete kasno odveo u vrtić i da će ga prijaviti socijalnoj službi. Nesvjesno je preuzela obrazac svog oca, samo što je sada on prihvatljiviji i uglađeniji, društveno prihvaćen, ali u osnovi je godinama koristila tu manipulaciju. Kad bi Ana taj sadržaj osvijestila i vidjela da se koristi kao zastrašivanje jer se boji intimnog odnosa s muškarcem, može sebi otvoriti put individuaciji. Drugi primjer je Silvio koji je imao manipulativnog oca. U odrasloj dobi, kada njegova žena nije bila ono što je želio, zvao bi socijalne službe i s vremena na vrijeme ocrnjivao suprugu svog djeteta na način da je demonizirao njezine liberalne stavove pred socijalnom službom pokušavajući je proglasiti ludom.
Unutarnji Adam je sila ili arhetip gdje mislite da osoba s kojom imate kemiju ima svu tu moć, ali zapravo ste tu moć odbacili u sebi i dali je nekome drugom.
Muškarac je vaša sjena i ako otkrijete što vas privlači u njemu: gorčinu, čežnju, ljubomoru, strast, tada možete poraditi na toj emociji i odvojiti je od muškarca te naučiti razlikovati muškarca od sjene.
Da biste postigli unutarnju transformaciju, morate pristupiti osjećajima, jer ljudi kažu: Znam svoje obrasce, ali na njima se emocionalno ne radi. Kroz takav rad, srce se ponovno otvara i na taj način ostaje mogućnost za transformaciju. Kod odraslih je srce već povrijeđeno i zatvoreno, oni su u umu i već su svoje koncepte o odnosima pretvorili u negativne sudove. Stoga, odrasli posežu samo za užicima i materijalizmom kao jedinim oblikom stvarnosti. Nećete čuti odrasle ljude da govore o emocijama, a kamoli da o njima zrelo promišljaju, vratili su se u stanje u kojem govore samo o novcima i politici. Sustav je te obrasce otkrio davno, te parazitira na tim uvjerenjima i stvara pravni okvir u kojem ih drži u svojim spomenutim negativnim mišljenjima. Za kraj, Adam nije samo nezreo Adam je arhetip prvobitne muške svijesti koja još nije prošla kroz patnju. On nema inicijativu jer je još uvijek u raju, a raj je stanje nesvjesnosti. U raju nema izbora, nema rizika, nema inicijative jer je sve dano.
Kada ljudi kažu: Neću raditi na odnosima, ne prepoznaju što se događa s psihom. Vide samo svoja razočaranja, ali ne postavljaju pitanja o projekciji Animusa ili Anime i imaju negativne stavove o odnosima. Odnosi su vrlo dubok segment čovjeka. Promjene se ne mogu dogoditi u kolektivu, promjene se događaju u pojedincu upravo na osvješćivanju odnosa, što je istinska individuacija.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
