Zbog svojih zasluga, kralj Mida dobio je moć pretvoriti sve čega se dotakne u zlato, ali nije mogao sretno živjeti jer je i hranu pretvorio u zlato. Uspio se izvući iz prokletstva uz pomoć svoje kćeri.
Ovaj mit govori o tome da daješ, ali nikad dovoljno, zapravo predstavlja odnose u kojima dominira princip: nikad dovoljno koliko god da daš. On dominira ljudima jer u mnogima nema središta ili izgrađenog Ja. Stoga, društvo koje želi bolje i više mnogima nameće normu koliko bi se trebalo davati a zbog toga dolazi osjećaj nezadovoljstva. Većina daje lažno, iz straha od gubitka statusa ili osude od strane društva. Isto tako, u vezama se daje na način da nikada nije dosta, a mnogi su tako emocionalno potroše jer daju i očekuju nešto drugo. Na kraju kažu: Dao sam sve, ali nisam dobio natrag. Kralj Mida koji je htio sve pretvoriti u zlato zbog osjećaja da nikad nema dovoljno. Kralj Mida ne želi samo zlato, on želi sigurnost, vrijednost i besmrtnost koju zlato simbolizira. U modernim vezama, davanje često postaje alat za stjecanje emocionalne sigurnosti: “Ako dam dovoljno, bit ću voljen i siguran.” To nije istinsko davanje, već investicija s očekivanim povratom. Kada povrat ne stigne, razočaranje je zapravo osjećaj prevare u toj nesvjesnoj razmjeni.
Mnogi u vezama tako daju i nakon nekoliko godina ili desetljeća i ostaju razočarani, ali ne mogu jasno definirati zašto se frustirarani, odnosno ne mogu odgonetnuti da na njih djeluje mit kao stepenica u odrastanju. Davanje se uistinu krivo tumači i iskrivljava jer se često daje nepotrebno, formalno. Ne daje se sadržaj, već forma, kako bi se potvrdio formalizam kao način života. Sve dok čovjek traži društveno ispunjenje, ne može pronaći sebe jer je davanje formalno.
Davanje u vezi mjeri se samo kroz društvene standarde što se smije dati a što ne jer ne postoji unutarnje ili osvješteno unutarno Ja, te tako veza postaje rutina, ljudi se prepuštaju i postaju kolektivna masa u drugom dijelu života. Mit o kralju Midi simbolično pokazuje kako je ljubav u rukama društvenih normi koje ljudi radije slijede i tako na kraju gube ljubav. Mit o Midi nije samo priča o pohlepi, već upozorenje o opasnosti zamjene suštine za formu, ljudskosti za društvenu validaciju. Istinsko davanje proizlazi iz osjećaja obilja unutar sebe, a ne iz straha od manjka.
Nikola Žuvela
