U srcu svakog perfekcionista odvija se mutna alkemija čiji je cilj vrhunsko djelo, ali čiji proces nezaustavljivo vodi u samoiscrpljivanje. To je početak života svakog čovjeka koji živi u društvu on je otrovan Saturnom ili perfekcionizmom. Ono što počinje kao plemenita težnja za dobrotom, pretvara se u začarani krug u kome su osnovni elementi ličnosti kako ih naziva alkemija Sumpor, Merkur i Sol su zarobljeni u vlastitoj izopačenoj formi koje poboljšavaju naš perfekcionizam u početku odrastanja. Roditelji sa svojim zahtjevima, a onda neostvarene želje predaka, pa sve do škola u kojima se stalno ocjenjuješ koliko si dobar ili loš.
Sumpor kao iskonska životna vatra, više ne gori slobodnim plamenom stvaralačke strasti, odnosno, umjesto toga, postaje nemirna energija koja proždire pojedince jer neobrađeni Sumpor sagorijeva bez svjetlosti. U nama on predstavlja vatru opsesije, žurbu bez pravca u kojima promatrate ljude koji idu negdje, ali bez cilja. Njegov žar živi unutar nas, pretvara se u samospaljivanje nad najmanjim nedostatkom ili riječima kritike koje nas proganjaju kao aveti. Ova izopačena vatra pokreće iluzornu potragu za kontrolom, pokušavajući da kaotičnu energiju ukroti u tračnice predvidljivosti, ne shvaćajući da se time gasi sama suština kreativnosti koja bi nas trebala odvesti prema Kamenu filozofa ili stvaranje umjetnika života.
Tu se javlja Merkur, duh fluidnosti i posrednik između svjesnog i nesvjesnog koji podliježe istoj sudbini iako bi nas trebao odvesti prema spomenutoj kreativnosti kroz spajanje racionalnog i iracionalnog svijeta kao vjesnik bogova. Njegova tečna priroda ili živa se ukručuje, spontanost se paralizira pretjeranom analizom koja dolazi iz perfekcionizma Saturna koji prijeti kaznom i izbacivanjem iz zajednice. Umjesto mosta koji povezuje inspiraciju s izvedbom, on postaje brana koja sprječava tok intuitivnog materijala. Nestaje radoznalost, igra i duh istraživanja, darovi su zamijenjeni s opterećujućom potrebom za besprijekornim radnjama i analizama života a da ga se doista živi.
Sol, konačna suština koju perfekcionista toliko žudi da dosegne, ostaje nedodirljiva jer obećanje Saturna ili bezgrješnog Oca stalno pronalazi greške svojoj djeci. Umjesto unutrašnjeg integriteta, traži se lažni sjaj vanjskog priznanja, a to je pohvala, nagrada, ocjena, uspjeha. Prava kristalizacija osobnosti postaje nemoguća jer se odbija osnovni uvjet alkemijske transformacije: proces rastvaranja koji dozvoljava da se nesavršenstvo prvo ispolji da bi se potom pročistilo. Iza fasade besprijekornosti krije se praznina osjećaj u kojem pravo Jastvo nedostaje ili doživljaj sebe. Nadilaženje Saturna kaže da: “Moraš izgorjeti do pepela. Moraš dopustiti da se tvoj lažni sjaj razgradi u tamu.”
Put oslobođenja ne leži u još većem trudu, već u prepoznavanju spomenute unutrašnje dinamike. Prava alkemija počinje prihvaćanjem da je savršenstvo iluzija, a smisao leži u hrabrosti da se bude nepotpun, prepušten kaosu života i otvoren za proces za kojeg ne postoji formula. Konačna mudrost nije u besprijekornom rezultatu perfekcionizma, već u cjelovitosti koja objedinjuje i sjaj i mane, uspjeh i neuspjeh, snagu i slabost stvarajući tako autentičniju i moćniju cjelinu od bilo kakvog umjetnog savršenstva. Pravo zlato ne sjaji se na Suncu ono sjaji iz tame, ono je prošlo kroz nju i prošlo je svoje kaljenje.
Nikola Žuvela
Naručite knjigu o psihologiji Saturna:
