Često parovi izgovaraju frazu da se boje rutine u vezi. U toj izjavi se krije mnogo toga, a na primjeru jedne veze objasnit ću simptom zamke i rutine.
Ana je izašla iz toksične veze, ranjena i povrijeđena. Njezina potreba nije bila samo ljubav, već sigurnost, povjerenje i osjećaj da je netko dobar. Igor joj se činio kao suprotnost prethodnom partneru, ustvari on je bio romantičan i ranjiv nakon prevare. Igor je, ozlijeđen prijašnjom vezom, pronašao u Ani priliku da ponovno potvrdi svoju vrijednost. Njezin prijatelj vidno ljubomoran, postao je nesvjesni otpor koji je gorivo za vezu. Borba za Anu nije bila samo borba za nju, već borba protiv etikete običan dečko bez ambicija. On je morao dokazati da je dovoljno dobar. Princa-spasitelj predstavlja intenzitet kao surogat za dubinu, gdje  se stvara temelj buduće rutine. Igor nije postao samo partner, on je postao Spasitelj, gdje spašava Anu od toksične veze. Dokazivao je sebi, njoj, cijelom svijetu kao Spasitelj, da je vrijedan i romantičan. Uložio je ogroman trud kako bi bio princ iz njene priče. Ana je, zauzvrat, postala Princeza koju treba spasiti. Ova dinamika odnosa nije bila izgrađena na svakodnevnom, autentičnom upoznavanju, već na intenzitetu drame i dokazivanja.  Nekoliko mjeseci kasnije, veza je upala u rutinu. Naime, nije postojao trokut koji vezu čini “živom”, vanjski agens i mogućnost aktiviranja Spasitelja, koju je Ana podsvjesno igrala, sada je nestala. Ana je jednom upoznala terapeuta koji joj se svidio. Kako je vrijeme prolazilo, Igor je počeo sumnjati da se nešto događa, a Ana je potom prekinula vezu jer mu je rekla da joj ne vjeruje, odnosno da je ljubomoran.
Nakon mjesec dana, Igor upoznaje novu djevojku i započinje vezu. Čim je Ana saznala za to nakon što je vidjela slike veze na njegovom Facebook profilu, u tome je postojala privlačnost ili sustav zamki. Počinje izlaziti na mjesta gdje izlaze Igor i njegova nova djevojka i Igoru se stvara zamka tako što se nasumično pojavljuje s prijateljima na tim mjestima. Nakon nekog vremena, Ana mu šalje jednu poruku, pa drugu, pa treću, a Igor prekida vezu. Strast se razvija, igra je ponovno počela. Međutim, nakon nekoliko dana, Igor je vidio poruku koju je Ana primila. Ana priznaje da je izlazila s terapeutom i da je Igor bio u pravu u vezi sumnji koje je imao. Ana kaže da nije znala cijeniti ljubav koju je primila od njega i da je sada spremna za novu vezu, ali malo po malo, kako se veza smirila, rutina se opet dogodila, strah od napuštanja je zapravo ono što većina ljudi naziva rutinom.
Simptom zamke gdje uvijek postoji neki vanjski, premoćni dio koji kontrolira odnos ili arhetip trokuta zapravo je derivat koji je hranio taj odnos. Iako imamo ovisnika i kontrolora koji zamjenjuju uloge, ovo je izvrstan primjer kako se stvaraju zamke.
Igor je uvijek bio dostupan, ali kada bi postao nedostupan zbog treće osobe ili stvaranja trokuta, dokazivanje postaje afrodizijak. Prava veza za Igora bila je ta djevojka ili treća osoba koja je imala izvrsne kvalitete, ali mu nije dala spomenutu ovisnost. Igor joj je rekao da u toj vezi nešto nedostaje, ali to nešto je zapravo bio poziv da je ponovno povrijedi, gdje Igor otkriva da je cijelo vrijeme nakon prekida s Anom zapravo bila u vezi. Sama rečenica kojom kaže da u toj vezi nešto nedostaje vraća se Ani, s kojom ponovno proživljava izdaju. Ako izbjegava moć, krivi traumu iz djetinjstva ili nepovjerenje u ljubav, rješenje ne može doći bez dubokog kopanja po onome što se krije iza ovisnosti o boli. Ovo je prilika da par uz stručnu pomoć počne shvaćati gdje je problem. Ako ga ne vide, nesvjesno takve parove doslovno rastrga toksična ovisnost o opijatima kojima bježe od prave veze.
Romantična očekivanja i ponašanja u kojima je Igor izvodio sve te romantične stvari od kupnje poklona koji joj se sviđaju, romantičnih putovanja, večera uz svijeće itd., bili su samo paravan zaljubljivanja u ideal. Oboje su izgledali nevino i poput onih kojima se život dogodio, ali nevinost predstavlja izbjegavanje odluka, kako se ne bi srušio nestvarni, površni svijet nemogućnosti voljenja, koji nepravedno nazivamo rutinom.

Nikola Žuvela