Mehanizmi iluzije postoje kako bi napredovali u spoznaji, a sastoje se od mnoštva krivih uvjerenja koji su obrambeni mehanizmi kako bi se odvratili od spoznaje.
Primjerice, kada smo bili mali imali smo oca i majku, napuštanje tog koncepta stvarnosti se kompezira stvaranjem majke kao religije i oca kao države. Danas ljudi rade šest mjeseci za državu kako bi imali koncept oca bez kojeg ne mogu živjeti, kao i svi hramovi koji su sagrađeni ogromnim novcima jer je ljudima bila potrebna i majka. Ljudi tako imaju koncept u kojem ih otac ili država stalno kažnjava i nikada nisu dovoljno dobri. Primjerice, prihvaćen je nedavno novi zakon kojim će nam država čitati sve poruke kako bi mogli uhvatiti pedofile, ili najava uvođenja digitalnog eura jer građani su uvijek ti koji ne valjaju i uvijek trebaju imati osjećaj da su za nešto krivi. Digitalni euro i nadzor nisu samo mehanizmi kontrole; oni su triksterov ogledalo koji nam pokazuje koliko smo spremni žrtvovati slobodu za iluziju sigurnosti, upravo kao što dijete žrtvuje autonomiju za zaštitu roditelja. Nema čovjeka koji nije platio neku kaznu ili zbog nekih ograničenja da nije morao mijenjati svoj život. U svaku se državu ili religiju uvlači trikster ili arhetip prevaranta koji vlada mehanizmima iluzije. Taj mehanizam je postojanje zla koji ljudima ruši koncept stvarnosti, ali taj dio nas donosi moć odrastanja.
Trikster u našem životu donosi sve ono čega se bojimo ili zavaravamo poput današnjih situacija koje su ispunjene lažnim vijestima, da bi napredovali i prestali živjeti u očekivanju da država može nekoga spasiti poput mita o kralju Edipu koji pokušava spastiti narod a na kraju donosi zlo.
To su iluzije koje su vidljive, u odnosima trikster stvara suptilne laži o tome da volimo svog partnera pa s njim prekidamo. Lažemo svoje prijatelje kada prekinemo odnos i govorimo kako smo sve dali u odnosu, a stvorili smo svoje trikster ciljeve. Danas je brak isključivo nosilac zadovoljstva. Ako ga je malo, brak propada, a tirkster upravo današnjim ljudima pokazuje u što su se zaljubili i koji su njihovi stvarni ciljevi u odnosu, točnije, ako nema uživanja nema ni odnosa. Zato je danas brak rijedak, a većina ljudi govori da brak ne postoji jer oni ne mogu vidjeti da im trikster govori da ih u stvarnosti ne zanima ljubav. Najsuptilniji trikster živi u emocijama gdje pokušava razotkriti kako ono što osjećaji se bazira na površnim osnovama i mediokritetu.
Primjerice, Ela je ljuta na Danijela i misli da je opravdano ljuta. Ona ne može niti sanjati da joj je trikster izvukao njenu nesvjesnu ljutnju na oca kako bi vidjela vlastita očekivanja. Ela ne može vidjeti da ona svog partnera navodi da pogriješi kako bi ona ovu ljutnju mogla projicirati na njega jer on nije ostvario njezina očekivanja iako ta očekivanja su nešto što želi od sebe a ne od samoga partnera.
Trikster će prevariti Elu i Danijela ili će napredovati, a to ovisi o stupnju emotivnog razvoja ili onog što mi kao civilizacija ne možemo uopće razumjeti: Kako negativne i pozitivne emocije žive zajedno i međusobno surađuju?
Bez obzira na kojem nivou životni arhetip trikstera ili prevaranta svakodnevno djeluje na vas. Mehanizmi iluzije naša su stvarnost koja nas neprestano tjera na spajanje suprotnosti od problema s poslom, odnosom ili bolestima. Trikster je, kao što ste istaknuli, arhetipski prevarant koji ruši ustaljene strukture. U jungijanskoj psihologiji, on nije samo “zlo”, već duhovni pokretač koji kroz kaos i prijevaru prisiljava individuu i kolektiv na rast. On je sabotaža koja otkriva lažne premise. Kada Ela projicira svoju nesvjesnu ljutnju na oca na partnera, trikster je zapravo njen vlastiti nesvjesni dio koji je pokušava natjerati da se suoči s nečim što je potisnula. To nije samo prijevara; to je poziv na integraciju onoga što ne može vidjeti u sebi već u drugome. Iluzije nisu samo prepreke; one su suprotnosti koje nas guraju ka dubljoj istini. Bez iluzije o savršenoj ljubavi u braku, ne bismo nikad postavili pitanje: “Što je ljubav stvarno?” Trikster nam nameće hedonistički ideal braka kako bi ga demontirao i otkrio da je ljubav izbor, a ne osjećaj. On nas vara da bismo prevarili sami sebe. Ključno pitanje koje postavljate: kako negativne i pozitivne emocije surađuju? – dotiče se srži emocionalne inteligencije. One nisu odvojene; one su dijalog. Ljutnja je često maska za ranjivost; ljubav može biti maska za strah od samoće. Trikster nas vara tako što odvaja ove emocije i tera nas da identificiramo jednu, a potisnemo drugu. Napredak leži u tome da prihvatimo da su one istovremeno istinite: možemo biti ljuti na nekoga i voljeti ga; možemo biti razočarani u državu i i dalje željeti doprinijeti njoj.
Nikola Žuvela
