Obično mislimo da je ono što nazivamo karmom nešto za što nismo odgovorni, ali zapravo privlačimo ono što zapravo jesmo i što su naši stvarni dometi. Često ljudi misle da mogu više, ali zapravo je to njihov maksimum. Netko tko kaže da je njegov domet voljenja veći, zapravo ne zna da je sadašnje stanje ili odnos njegov maksimum i zato jyotish nikada neće biti jako popularan upravo zbog nemogućnosti dodavanja ili oduzimanja bilo čega. Primjerice, sjećam se jednog slučaja u kojem je osoba rekla da ima jako veliki problem u vezama. Kasnije smo radili terapeutski kroz snove. Njen svjesni stav je bio da je jako nježna, ali na početku je natalna karta pokazala suprotno, a kasnije i njeni snovi.
Kroz nekoliko primjera htjela mi je pokazati koliko se lijepo ponaša prema muškarcima, a kada smo analizirali njezine postupke, shvatila je koliko je dominantna i kako želi dominirati svojim partnerom, dok je emocionalna strana bila manje važna. Kada se bolje pogleda natalna karta, mogu se vidjeti ratnički aspekti i komunikacija koju je manifestirala u prošlom životu. Veze su se temeljile na borbi, svađama, puno boli kroz koju je shvaćala ljubav sve dok nije uvidjela postojanje drugačijeg ponašanja, tj. nježnog pristupa odnosima kao aspekt iscjeljenja njene nježne strane i prihvaćanje tjelesnog aspekta žene gdje se više nije trebala natjecati.
Često kada u terapiji otkrijemo poricanje, osoba kaže da je to za nju normalno i prirodno ponašanje. Definitivno, to jest njezino prirodno ponašanje, ali problem je kada vas takvo ponašnje sabotira. Zapravo, ispostavilo se da je odbacila muškarca koji je bio puno nježniji, a odabrala dominantnog muškarca s kojim se uvijek svađala jer je bio derivat ovisne veze koja je izazivala privlačnost. Često nismo svjesni da ono što govorimo i želimo podsvjesno određuje naše partnerske odnose i u tome postajemo žrtve svojih želja koje ne želimo razumjeti, te pokušavamo odnose idealistički intrepetirati.
Kao što jyotish, tako ni psihoterapija neće biti popularna jer razotkriva lažna ponašanja gdje ne želimo vidjeti ono što stvarno želimo i da zapravo dajemo vrlo malo ljubavi dok dajemo više manipulativnih strategija kojima odbacujemo ljubav. Stoga, stari koncept koji nazivamo karmom nije ništa drugo nego nastavak starih obrazaca koje prenosimo i samo ih tumačimo kao ljubav dok ne vidimo pravu ljubav. Otkrivanje ovisničkih odnosa kao transgeneracijskog nasljeđa i karme put je do prave ljubavi. Karma nije “sudbina” u pasivnom smislu, već mehanizam učenja kroz iskustvo. Ona nas suočava s našim nesvjesnim obrascem sve dok ne preuzmemo odgovornost za njih. Primjer osobe koja ponavlja dominantne odnose ilustrira upravo to, njezina “karma” nije kazna, već prilika da prepozna i iscijeli svoj odnos prema moći i ranjivosti. Ljubav zahtijeva autentičnu ranjivost. No, ranjivost je strah od ponovnog ozljeđivanja što karmički obrasci često potvrđuju. Stvara se paradoks: tražimo ljubav, ali je uništavamo kontrolom, jer je kontrola – ma koliko toksična – poznatija od nepouzdanosti ljubavi Ako smo odrasli u dinamici gdje je ljubav bila uvjetna (npr. borba = pažnja), mir će nam izazivati nelagodu. Privlače nas osobe koje potvrđuju naše unutarnje uvjerenje o tome što “zaslužujemo”. Ovdje se karma i teorija privrženosti prepliću Važno je naglasiti i vidjeti svoje maksimalne kapacitete u ovom trenutku (npr. dominaciju umjesto nježnosti) ne znači da smo zauvijek zarobljeni u tome. Karmički obrasci su početna točka, ne konačna destinacija, možemo proširiti svoj “domet”.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
