Sinhronicitet je stari fenomen koji pokušava pronaći svoje mjesto u znanosti razvojem kvantne fizike i psihologije. Na Istoku je otkriven mnogo ranije, odnosno pojavom filozofije Lao-Tsea, a podudarnosti kvantne fizike i istočne filozofije najbolje su pokazali svojim istraživanjem Bhor, Heisenberg i Bhom (vidi: W. Heisenberg: Fizika i metafizika, F. Capra: Tao fizike). Uzmimo primjer koji je dao Jung, kako bismo razumjeli što znači sinkronicitet: „Danas je petak. Ručamo ribu. Usput me netko podsjetio na Prvi april. Prije podneva sam zapisao: ‘Est homo totus medius piscis abo imo.’ Poslijepodne mi je pacijentica koju nisam vidio mjesecima pokazala nekoliko upečatljivih slika riba koje je u međuvremenu nacrtala. Navečer su mi pokazali stolnjak s izvezenim ribama. U rano jutro, bivša pacijentica koju nisam vidio godinama ispričala mi je o svom snu u kojem je stajala na obali mora i vidjela veliku ribu koja je plivala ravno prema njoj i, tako reći, sletjela joj pred noge. Dok sam pisao po jezeru, napravio sam nekoliko koraka do kamene ograde i na tom zidu bila je mrtva riba duga 30 cm. U to vrijeme proučavao sam povijest simbola Ribe.’
Kineski mudraci, oslanjajući se na hipotezu o jedinstvu prirode, pretpostavili su da se jedna stvarnost izražava i u psihološkom i fizičko stanje. Najbolji primjer za to je I Ging, koji predstavlja kretanje cijele prirode, što je ujedno i unutarnje kretanje čovjeka, odnosno sinkronistički su povezani. Yin i Yang su dualnosti koje, prema Kinezima, predstavljaju izvor svih stvari. Ista je stvar s astrologijom, tj. planeti pokazuju samo sinkronističko kretanje polariteta unutrašnjosti. Upravo u kvantnoj fizici dualnost se javlja s fotonima (ne zna se kada će se foton pretvoriti u česticu ili val), prema čemu je kvantni fizičar N. Bhor došao do analogije s kineskom filozofijom. Profesor Dick Bierman provodio je eksperimente koristeći bolnički skener mozga. Sve je izgledalo kao običan liječnički pregled, u kojem pacijent legne na stol koji ga je uvukao u skener, ali ovaj put skener je bio dio jednog od najtemeljitijih paranormalnih eksperimenata svih vremena, onog koji će dokazati je li moguće predvidjeti budućnost. Rezultati – koji su izvorno objavljeni ekskluzivno za Daily Mail – ukazivali su na to da obični ljudi doista imaju ‘šesto čulo’ koje im pomaže da ‘vide’ budućnost, tj. čitaju ono što je spremno materijalizirati se iznutra prema van. Eksperimenti poput Dicka Biermana mogu se povezati s istraživanjima prediktivnog kodiranja u mozgu. Neke teorije sugeriraju da ljudski mozak stalno generira statističke modele budućnosti kako bi optimizirao preživljavanje. Možda je “šesto čulo” zapravo evolucijski razvijena sposobnost podsvjesnog uočavanja uzoraka koji prethode događajima. Jungov koncept sinhroniciteta može se usporediti s fenomenom kvantne isprepletenosti (entanglement), gdje čestice ostaju povezane bez obzira na udaljenost. Oba fenomena sugeriraju da postoji dublja, nedeterministička veza između događaja koja nadilazi klasične uzročno-posljedične odnose. David Bohm je ovo razvijao kroz teoriju holonomskog univerzuma, gdje je stvarnost jedinstvena cjelina, a prostor i vrijeme su samo projekcije dubljeg reda. Danas se u psihologiji sve više proučava apofenija (tendencija pronalaženja uzoraka u nasumičnim podacima), ali Jungov sinkronicitet nije samo to. On uključuje i subjektivni doživljaj značenja. Primjerice, u terapiji se često koristi tehnika “snovi koji se ponavljaju” – što je oblik sinhronističkog dijaloga između nesvjesnog i vanjskog svijeta. U doba umjetne inteligencije i algoritama, sinhronicitet poprima novu dimenziju, poput Google algoritmi često “predviđaju” naše potrebe prije nego što ih mi svjesno formuliramo. Je li to samo obrada podataka ili moderni oblik kolektivnog sinhronističkog polja, pokazati će budućnost.
Jung je dokazao sinkronicitet poznatim ESP eksperimentom u kojem su pojedinci pogađali koja je karta na udaljenosti od nekoliko tisuća kilometara. Međutim, ovaj eksperiment koji je statistički dokazao postojanje sinkroniciteta nije ozbiljno shvaćen do danas. Postoji mnogo takvih eksperimenata koji ruše znanstvene teze, međutim, potrebno je shvatiti da živimo u svijetu znanstvenih hipoteza, a ne dokazanih istina. Lovačka društva preživjela su na principu sinkroniciteta, gdje su šamani liječili znakovima, simbolima i vizijama, a zatim tražili životinje za hranu. Je li moguće preživjeti 30 000 godina na velikim prostranstvima poput Sjeverne Amerike i tražiti životinje očima, a da ne spominjemo Siouxe koji se nisu micali s jednog mjesta, a uspjeli su živjeti i hraniti nekoliko tisuća članova svaki dan toliko dugo. Iako konceptualno nisu znali što bi sinkronicitet značio, živjeli su ga svakodnevno i bez njega život je bio besmislen. Njihov način života obilježen je intuicijom, dok je naš razumom, pa su naše polazne točke različite. Tradicionalna društva poput Siouxa nisu samo “slijedila znakove” – bila su duboko povezana s ekosustavom kroz rituale i mitove. Danas se ekopsihologija bavi time kako moderni čovjek može obnoviti tu vezu. Sinkronicitet nije samo paranormalni fenomen, već i prirodni mehanizam adaptacije u simbiotskom odnosu s okolinom.
Sinhronicitet je činjenica, ali nam se čini nemogućom jer živimo u svijetu znanosti i eksperimenata, odgojeni smo da vjerujemo prirodi. To je problem kulture, a ne vjerodostojnosti u ovom slučaju sinkroniciteta. Teorija kaosa (npr. “efekt leptira”) pokazuje da su i male promjene u početnim uvjetima uzrok velikih posljedica, što je vrlo blisko sinhronističkom načinu razmišljanja. Možda je vrijeme za novu paradigmu koja objedinjuje znanost i duhovnost.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net
