Zapadna civilizacija počela se razvijati vrlo kasno, odnosno naselili smo Europu kao plemena prije 1300. godine. S Istoka smo preuzeli u kršćanstvo asketizam, s kojim je došla ideja savršenstva i potiskivanja seksualnosti.
Europljani reklamiraju moral, ali su potisnuli većinu svojih instinkta. Kao civilizacija, uopće nismo svjesni što se u nama događa s tim instinktima. To je rezultiralo činjenicom da su religija i moral kroz stoljeća postali nasilni jer se potisnuti instinkti u nesvjesnom ne razvijaju, ostaju zakržljale bombe koje svako malo eksplodiraju. U nama je taj instinkt koji je ponovno eksplodirao u današnje vrijeme gdje je moral nestao, a nasilje se ponovno pojavilo. Kršćanski asketizam i moral mogu se promatrati kao arhetipski izrazi, primjerice, arhetip Svete Djevice, Isusa kao mučenika, Sotone kao personifikacije sjene. Nasilje koje izbija kada se instinkti potisnu su povratak potisnutog arhetipa, primjerice, “Wotan” kao arhetip divljeg ratnika, koji je, prema Jungu, aktivan u fašizmu. “Zapadnjačko društvo je izgubilo ravnotežu jer je odbacilo svoje ‘mračne’ arhetipove, a oni se sada vraćaju kroz kolektivne neuroze i ratove.” Jung
Zapadnjačko natjecanje i herojski mitovi su kompenzacija za nedostatak unutarnjeg autoriteta. “Dok god čovjek projicira svoju sjenku na druge, bit će rob vlastitog nesvjesnog. Pravi duhovni napredak počinje kada kažemo: ‘Ovo je također ja.” Jung
Obično ljudi odvajaju nesvjesno i događaje, ali to je ostatak barbarskog pogleda na svijet i stalnog poricanja činjenica, koje je promijenila kvantna fizika, koja će dokazati da su svijest i materija jedno. (“Materija i psiha su dvije strane iste stvarnosti, ali put razumijevanja prolazi kroz samospoznaju, ne samo kroz znanstvene formule.”Jung) Zato Zapad ima problem sa zlim principom, jer se na Zapadu ono potiskuje i optužuje svakoga tko drugačije misli. Potrebu za demonizacijom izvodimo iz slabo razvijene i barbarske kulture koja je pokazala koliko je zatvorena u religijskom konceptu stvarnosti gdje postoje dobri ljudi, a oni koji drugačije misle su zli.
Instinktivno bez razloga nazivamo zlim, a zapravo rješavanje problema je prihvaćanje stvari kakve jesu. Čovjek je tako u sukobu s nesvjesnim, ali prvenstveno još uvijek živi na razini plemenskog duha u kojem je, zbog potiskivanja svojih instinkta, ponovno pogođen demonizacijom onih koji drugačije misle. Točnije, sve što je Zapadnjak potisnuo, pokušava kompenzirati frustracijom. Tako Zapadnjak potiskuje i ne razumije vlastitu prirodu, on samo kritizira. Barbarski duh i njegova jednostranost ne razumije primarne zakone našeg unutarnjeg bića. Kršćanstvo je izvorno imalo duboke simbole, primjerice, Kristov smrt-uskrsnuće kao transformaciju), ali su oni svedeni na moralne propise.
Istočnjačka duhovnost privlači Zapadnjake jer nude žive simbole (mandale, kundalini energija), ali ih oni često ne razumiju. Dakle, kada se Zapad bavi istočnjačkom filozofijom, to je za njega zabava i nije u stanju razumjeti duhovnost. Istočnjačke duhovnost se ili pretvara u yoga gimnastiku ili u religioznost. Zapadnjak je još uvijek poput malog djeteta koje, kada se umori od duhovnosti, vrlo brzo pronađe drugu zamjenu ili tehniku i to samo zato što nije asimiliralo svoje instinkte. Nema veće sramote na Zapadu nego prihvatiti sebe sa svim svojim slabostima. Pun je heroja, borilačkih arena, natjecanja…
Stoga je poanta razumjeti sebe kroz proces prihvaćanja sebe kroz aktivnu praksu bilo koje vrste, ali ako ste imalo fanatični oko toga, ako ste kruti, morate znati da vas je preuzeo jednostrani ili niži oblik jednostranosti koji pripada nižem potisnutom stanju života, koje još uvijek traži uzore izvana. Stvoriti novu mitologiju koja neće biti ni kršćanski asketizam ni površni eklekticizam, već sintezu svijesti i instinkta novi je put čovjeka.
“Herojsko putovanje nije borba protiv vanjskih neprijatelja, već putovanje u vlastito srce tame. Tek tada možemo biti cijeli.” Jung
Nikola Žuvela
