Mistični doživljaj je okosnica religijske tradicije dok ateisti zbog straha od eksperimentiranja i unutarnjeg iskustva ne dopuštaju sebi ovo iskustvo. S druge strane, neki ljudi do iskustva dolaze uz pomoć LSD-a, halucinogenih gljiva ili napitaka poznatijih u šamanskim tradicijama. Drugi pak, drugim tehnikama poput indijskih ili kineskih, dolaze do tog iskustva točnije, meditacijskim, yogijskim tehnikama. Medicina je ispitujući yogije došla do zaključka da oni lako ulaze u theta stanja svijesti koje postižemo u spavanju oko 5 sekundi tijekom noći.
U povijesti religije ova iskustva pronalazimo u mnogim religijama. U islamu kod sufija ili derviša, a u kršćanstvu pravoslavna tradicija bila je puno više otvorena prema mističnom iskustvu, dok s druge strane, u katoličkoj tradiciji je od vremena sv. Tome Akvinskog udaren temelj racionalizma gdje je katolička Crkva bila skeptična prema misticima i nije takvim redovima i iskustvima davala toliki značaj. Primjeri su sv. Franjo, sv. Ignac ili najveći mistik Majstor Eckhart.
Mistični doživljaji su mogući, ali problem skeptičnog Zapada je što on živi u intelektu, ovo iskustvo nema koristi, a onda mu se ljudi malo posvečuju. Na Zapadu su ta iskustva ponovno doprla do nas kroz kliničku smrt mnogih ljudi koji su opisali dodir sa smrću kao i onih koji su uz pomoć duhovnosti izlječili rak. Takve slučajeve više ne brojimo u desetinama već u stotinama tisuća dokumentiranih slučajeva. Ipak, u osobnom iskustvu ukoliko ga želite doživjeti kroz zdravi pristup onda je meditacija jedan od dobrih pristupa poput meditacijskih povlačenja ukoliko se ne radi o opasnijim pristupima poput kundalini yoge. Nekima su meditacijska povlačenja teška pa odlaze na ayahuascu, gdje neki pojedinci lako doživljavaju drugu stvarnost, dok oni s manje duhovnih samskara nemaju tako duboka iskustva.
Arhetipovi su univerzalni simboli koji se pojavljuju u snovima, mitologijama i religijama. Jung je smatrao da su mistična iskustva često susreti s tim dubokim psihičkim strukturama. Primjer: Iskustvo “svjetla” ili “boga” može biti projekcija arhetipa Boga iz kolektivnog nesvjesnog. Jungov proces individuacije (postizanje cjelovitosti) sličan je duhovnom putovanju. Uključuje integriranje svijesti i nesvjesnog, što može uključivati mistična otkrivanja, vizije ili snove. Mnoge religijske i mistične tradicije (alhemija, zen, kabala) imaju paralela s ovim procesom.
U različitim istočnim tradicijama zna se da je potrebno da čovjek razvija individualni aspekt prirode. Kako smo rekli, radi se o duhovnim samskarama ili obrascima koji su ljudi već prije razvili u prošlim inkranacijama. Iskustva kroz meditaciju mogu biti različita, od astralnih putovanja, do vizije Isusa, zlatnog Budhe, ili nekih mitoloških likova koji su pohranjeni u kolektivnom nesvjesnom, do iskustva ljubavi, ili kratkoročnih samadija. Oni koji imaju ta iskustva znaju da se disanje tada isključuje i duša se potpuno napaja iznutra. Konačna mistična iskustva dolaze kad se osvijeste Anima i Animus ili kad se transformira muška i ženska energija. Ovo je doba u kojem svatko odlučuje što želi i s čim će hraniti svoju dušu. Bitno je da će oni koji žele tražiti dublje, do tog iskustva doći. Koncept psihe je tako konstruiran, a mi smo dizajnirani za mistično iskustvo koje će, kako je Jung rekao, postati normalna psihološka činjenica. Ono je mistično sve do onog trenutka dok ne shvatimo da je to normalni put svijesti i njezine preobrazbe. Ipak, čovječanstvo je u duboko u nesvjesnomo i ono još ne može razlikovati osnovne emocije koje se u našoj svijesti javljaju u suprotnosti i koje velika većina potiskuje, a onda kolektivno pretvara u ratove, sukobe i ekonomske krize. Doista su jako velike razlike između onih koji razumiju emocije i onih koji su potpuno nesvjesnih ovih procesa. Veliki su paradoksi s kojima smo okruženi, što znači da Prometejev mit u kojem je on razapet zbog spoznaje ustvari predstavlja mitološku stvarnost koja nam potvrđuje činjenicu spomenute razlike. Sve dok se ne shvati da se od ovog procesa ne može biti ćemo u stanju odbijanja stvarnosti.
Nikola Žuvela
