Ono što se krije iza veze ostaje skriveno od javnosti jer većinu ne zanima istina, već samo sjaj vanjštine bez sadržaja. Primjerice, Marta kaže da voli biti voljena, ali u vezi daje vrlo malo. Mislili bi da to radi namjerno, ali odnos s ocem, u kojem je davala i primala očevu gorčinu, stvorio je strah od ponovne povrede.
S druge strane, Lea se zaljubljivala u posesivne partnere koji su je nakon svakog spoja pitali: S kim si bila? Takvo ponašanje partnera isprovociralo je njezin prekid. Ona je igrala ulogu žrtve, a on ulogu kontrolora gdje uloga žrtve u jednom trenutku preuzima kontrolu i dolazi do prekida. Dakle, ona i dalje može biti neosvojiva djevojka koja se ponovno zaljubljuje, ali iza takvog zaljubljivanja se krije posesivnost oca koji je zloupotrijebio njihovu vezu za osobnu manipulaciju želeći je što duže zadržati za sebe. Pojavu manipulacije u koju se Lea zaljubljuje tumači kao ljubav, iako je evidentno da u toj vezi postoji samo ovisnička petlja ili projekcija roditeljskog posesivnog odnosa. Naravno, Lea to ne čini zato što želi, ali u tom zaljubljivanju ne može prepoznati psihološku ili mentalnu stvarnost u kojoj bi morala produbiti vezu i početi sudjelovati u pravoj vezi.

Ljudi žive u trgovačkoj-obrtničkoj vezi, daju, ali na način da trguju. Ako se ne vrati uloženo, tihi ubojica – čekanje dovodi do prekida. Zapravo, to su veze koje se odvijaju po principu romantičnih filmova bez želje za sudjelovanjem u vezi, igraju se uloge bez učestovanja srca. Prava veza je upoznavanje onoga što jest partner, oboje daju prioritet sudjelovanju u razgovoru gdje interes za emocionalno stanje partnera zapravo nudi razmjenu i pristup neotkrivenim emocijama koje obogaćuju vezu. Tako se razotkriva ego i njegova potreba za kontrolom i posjedovanjem a otrkiva se beskonačna duša. Proces ljubavi tako ne ide samo prema partneru, već otkriva i emocije koje su prije bile nepoznate samom sebi. Tako se otkrivaju ovisničke petlje koje mogu ugušiti vezu. Ovaj proces, ako se ne stavi u prvi plan, vraća svaku vezu transgeneracijskom – naslijeđenom obiteljskom obrascu koji nesvjesno dominira vezom. Partneri vole davati obećanja, Ana kaže Deniju teško mi je bez tebe, želim da razgovaramo sada kada smo udaljeni zbog tvog putovanja. Naravno, Ana to ne čini, on joj piše i govori o nekim svojim uvidima o svojim emocijama, ali kada se čuju ona priča svakodnevne doživljaje. Deni dolazi na savjetovanje i žali se na nemogućnost izražavanja svojih misli. Ne možete ljudima prodavati priču o zakonu privlačenja jer osoba dolazi da joj se kaže istina. Ako Ana dugoročno ne prati teme o kojima govori o sebi i uvidima, ona nije njegov mentalni ekvivalent. Jung je jasno rekao: individuacija zahtijeva susret s onima koji mogu podnijeti dubinu. Ako Ana to ne razumije ili ne želi razgovarati o psihološkim/duhovnim temama, to nije njegov problem – to je njeno ograničenje. To dovodi do resentimana i gubitka integriteta.
Emocije i razgovor nisu za sve. Jedan terapeut mi se požalio da da osjeća kako odbijaju psihološki rad na terapiji ali neke njegove klijentice nisu bile spremne za tu vrstu rada i njegova je greška bila što nije prekinuo terapiju, odnosno gubio je tako svoj integritet. Neki ljudi žele samo površno olakšanje, a ne dubinsku transformaciju. Jung je rekao: “Nisi pozvan da pomogneš svima, samo onima koji su spremni čuti.” Ako želite razgovor o dubokim temama, a vaš partner želi pričati samo “gluposti”, onda nema razmjene. Ne trebate tolerirati neinteligentnu interakciju samo da ne bi bili sami.Bolje biti sam nego u lošem društvu. Prestanite trošiti energiju na one koji ne cijene kvalitetnu rasparavu. Tražite ljude i grupe u krugovima gdje se o onosima ozbiljno razgovara. Ako ne nađete takve grupe u blizini, razmotrite da je problem u okolini s kojom ste okruženi i nastavite dalje za potragom jer razmjena vas oživljuje i razigrava dušu. Niste dužni trpiti površnost. Ako želite ozbiljnu razmjenu, ne prilagođavajte se jer lako ćete izgubiti svoj integritet. Jung nije govorio o “nadi” govorio je o istini, čak i ako je izolirajuća. “Ne možeš probuditi one koji se pretvaraju da razumiju, ali ustvari spavaju.Veze nisu za one kojima emocije nisu na prvom mjestu u smislu otkrivanja pravog stanja osjećaja, tj. pozadinskih motivacija. Oni koji ne istražuju emocije ostaju duboko prazni i površni, ostaju na razini kolektiva u nemogućnosti otkrivanja svoje individualnosti iz koje se rađa ljubav.

Nikola Žuvela