Kad sam studirao filozofiju, bio sam premlad da bih razumio zašto se ona tolikobavi pitanjem slobode i smisla. Platon i Jung su rekli da je to pitanje koje se postavlja u drugom dijelu života. Bit psihe je iskusiti slobodu bez koje ne može živjeti. Kao što je filozofkinja Hannah Arendt rekla da kada su ljudi u koncentracijskim logorima lišeni slobode, izgubili su želju za slobodom. Ponovno vidimo takvo apatično društvo, koje bez ikakvih problema prihvaća gubitak slobode.
Nepoznavanje vlastite podvijesti, kao ni svoje kulture i učenja mudrih, dovodi nas do ovog stanja, ili kako je Jung rekao, da je najfatalnija stvar za zapadnjaka odvajanje od vlastite unutarnje prirode i korijena. Žalosna je činjenica da čak i materijalistički filozofi ukazuju na važnost slobode, čak i u pitanju izbora smrti, poput Galileja koji ide na lomaču zbog svojih ideja ili Sokrata koji uzima otrov, pokazujući da je čovjek ništa bez slobode.
Mnogi sjevernoamerički Indijanci, kad bi bili zatvoreni, umrli bi u zatvoru jer je njihova duša sloboda. Moji preci su izgubili život za slobodu, pokazujući da mali ljudi imaju svoje ja i dostojanstvo. Ljudi hedonizma ne mare za slobodu jer je hedonizam ionako narcisoidna faza razvoja, problem je što je velika većina u njoj i što narcizam vodi do nacizma. Zato je Jung dobro vidio problem ovog svijeta: „Spoznaja događaja u pozadini rano je oblikovala moj odnos prema svijetu. U osnovi, taj odnos je ostao isti od djetinjstva do danas. Kao dijete osjećao sam se usamljeno i još uvijek se tako osjećam, jer znam stvari koje tek trebam naslutiti, a o kojima drugi očito ništa ne znaju, a najčešće ni ne žele znati. Usamljenost ne nastaje zato što osoba nije okružena ljudima, već zbog nemogućnosti prenošenja drugima stvari koje joj se čine važnima ili kada ima određena gledišta koja su drugima neprihvatljiva. Moja usamljenost dosegla je vrhunac u vrijeme kada sam radio na nesvjesnom drugih, osoba postaje usamljena. Ali usamljenost nije nužno prepreka druženju, jer nema nikoga osjetljivijeg na druženje od usamljenog čovjeka, a druženje uspijeva samo ako svaki pojedinac ne zaboravi svoju individualnost i ne identificira se s drugima.“
Sloboda proizlazi iz razumijevanja spomenutog unutarnjeg procesa koji rađa slobodu, čovjek bez ovog procesa unutarnjeg osamostaljivanja ne može pronaći uspavanje darove duše koji dolaze tak kada umre hedonistički beskarakterni čovjek.
Nikola Žuvela
