Jungovo proučavanje knjige Otkrivenja otkriva nam tamnu stranu Boga i ljudske duše, za koju vjerujemo da ne postoji, ali fašizam i neumorna ubijanja tijekom tisuća godina ili nepravde koje imamo u društvu, složit ćemo se, ne dolaze baš slučajno.
Možemo li danas priznati da u našoj prirodi postoji nešto zlo što ne razumijemo i što nas traži da upoznamo taj dio? Kao što je Jung rekao, priroda je mračna, ali ne i podmukla poput čovjeka.
Arhetip apokalipse djeluje u svijesti tisućljećima, mnogi filmovi na tu temu vrlo su popularni, što pokazuje da je nezamjenjiva u ljudskoj povijesti.
Arhetip apokalipse oživio je u dva svjetska rata i mnogim nuklearnim eksplozijama prošlog stoljeća.
Jung je na povijest gledao kao Hegel: to je proces koji će kulminirati kada čovječanstvo konačno shvati sebe i svijet. Jung je zauzeo stav da se taj proces zrcali u razvoju psihologije pojedinaca. Cilj osobnog psihičkog razvoja je integracija Jastva ili razumijevanje onog tamnog koje nije vani, već u našim grudima. Jastvo sadrži sjećanja, porive i želje pojedinca. Jastvo je spremište Jungove kolektivne nesvjesnosti. Svrha Jungove psihoanalize je osvijestiti ovu kolektivnu nesvjesnost. To je način na koji čovjek može razumjeti sebe onakvim kakav stvarno jest, što uključuje spoznaju Jastva koja nadilazi razumijevanje ega.
Arhetipovi su zajednička baština cijele vrste; oni su razlog zašto se slični mitovi pojavljuju u udaljenim društvima koja nikada nisu imala neizravan kontakt, a ipak ga žive ne znajući da su robovi tog mita ili arhetipa.
Tu dolazimo do alkemije, koja se bavila upravo tim tamnim aspektom psihe. Pravi cilj alkemije nije bio napraviti obično zlato, već “kamen mudraca”, simbol individualiziranog Ja. Jung je vjerovao da faze u alkemijskim procesima odgovaraju velikim fazama u svjetskoj kulturnoj povijesti, posebno fazi nigreda ili pročišćenja kroz koju trenutno prolazimo kao čovječanstvo.
Stoga, ljudska rasa prolazi kroz krizni obrazac apokalipse ili nigreda. Junga je uglavnom zanimala biblijska apokaliptična literatura. Posebno je taj sadržaj objašnjen u njegovoj najosobnijoj knjizi i jednom od njegovih najboljih djela, “Odgovor na Joba”.
Prije spoznaje svatko prolazi kroz određenu unutarnju apokalipsu te ulazi u svijet Ja, a tjeskoba je vjesnik tog stanja. Jung stoga kaže: “Mislim da je pronicljivim ljudima očito da je arhetip Apokalipse sada vrlo aktivan u kolektivnoj psihi…”
Cilj arhetipa apokalipse nije smrt, već: “Na ovaj ili onaj način svijet će biti stvoren kao cjelina. Ali bit će ujedinjen ili u međusobnom masovnom uništenju ili u međusobnoj ljudskoj svijesti.”
Međutim, što ćemo učiniti kao čovječanstvo ovisi o izboru pojedinca ili kolektiva. Ono što moramo naučiti razlikovati jest stvarna priroda događaja u vanjskom svijetu od naših vlastitih psihičkih projekcija. Ako se ne probudimo, događaju se apokaliptični događaji kojima svjedočimo čak i sada, točnije, bez umiranja starog dijela nas samih, individualizacija je nemoguća.
Stoga čovječanstvo desetljećima projicira svoj unutarnji sukob na vanjske neprijatelje. “Ja se projicira u vlastitu nacionalnu zajednicu i osnova je nacionalnog i etničkog identiteta…
Kolektivne manifestacije Ja dovode do konstelacije suprotnosti u Ja; a te suprotnosti generiraju sukob.”
Hitler je utjelovio apokalipsu. Jung kaže: „Ovaj čovjek predstavlja… novi fenomen koji je kvazi-kriminalni, kvazi-psihotičan zbog posjedovanja arhetipa Apokalipse. A to znači da će u budućnosti ljudski ego biti zaobiđen, da će opsjednuti pojedinac funkcionirati neljudski. Upravo ta činjenica stvara karizmu s ogromnom energijom!“
Stoga je drama u „Knjizi Otkrivenja“ u velikoj mjeri pomirenje dobra i zla, obnova polariteta. Upravo je u Novom Jeruzalemu, savršeno integriranom gradu, ljudska rasa konačno imala pristup Drvetu života koje joj je uskraćeno u Postanku.
„Međutim, nadolazeće apokaliptično doba mora prijeći na višu razinu integracije. Inače će ljudska rasa uništiti samu sebe u potjeri za fantomskim Neprijateljem. Ovaj put, sjena mora biti asimilirana.
To će zahtijevati duhovnu revoluciju: Slika potpuno dobrog Boga, iako ometana podijeljenim zlim Sotonom, više nije održiva. Umjesto toga, nova slika Boga koja dolazi u svijest je slika paradoksalnog sjedinjenja suprotnosti; a s njom dolazi iscjeljenje metafizičkog raskola koji je karakterizirao cijeli kršćanski eon.“ Jung je jednom rekao: „Da, znate, to je hram koji svi gradimo.
Vjerujte mi, grade ga u Indiji i Kini, u Rusiji i diljem svijeta. Ovo je nova religija. Znate li koliko će vremena trebati da se izgradi? … oko šest stotina godina.“
Jungov komentar je uvjerljiv negdje sredinom 20. stoljeća, pa bi se činilo da je vrijeme ispunjenja negdje u 26. stoljeću. To znači oko 500 godina nakon 2000. godine, uobičajenog trajanja svjetske ere. Jung je, možda, zamišljao sebe kako živi u tom vremenu i sam sije sjeme novog otkrivenja.
„Razbijanje paradigmi nije lak proces. Predstavlja najteži izazov životu kakvom ga poznajemo.”
“Skloni smo razmišljati o zapadnoj civilizaciji kao vrhuncu ljudskog razvoja i uživati u njezinoj visokoj tehnologiji, sofisticiranoj umjetnosti i kulturi te vrlinama „modernosti“. Rijetko prepoznajemo da smo u svojoj čežnji za znanstvenim napretkom i sve učinkovitijim oblicima kontrole nad prirodom izgubili svaku vezu sa svetim.“ Jung
Jung je prepoznao da arhetip apokalipse postoji i da je trenutno aktivan u našoj podsvijesti. Shvatio je da apokalipsa ima određenu fascinaciju za nas.
Međutim, protivio se apokaliptičnom ili biblijskom kraju. Vrijeme u kojem živimo aktivira ovaj arhetip, ali moramo se složiti da ljudi nisu spremni prihvatiti ove projekcije ii postojanja zla u sebi, što uzrokuje nestabilnost ili otpor koji odražava situaciju u kojoj živimo.
Stoga čovječanstvo desetljećima projicira svoj unutarnji sukob na vanjske neprijatelje. “Ja se projicira u vlastitu nacionalnu zajednicu i osnova je nacionalnog i etničkog identiteta…
Kolektivne manifestacije Ja dovode do konstelacije suprotnosti u Ja; a te suprotnosti generiraju sukob.”
Hitler je utjelovio apokalipsu. Jung kaže: „Ovaj čovjek predstavlja… novi fenomen koji je kvazi-kriminalni, kvazi-psihotičan zbog posjedovanja arhetipa Apokalipse. A to znači da će u budućnosti ljudski ego biti zaobiđen, da će opsjednuti pojedinac funkcionirati neljudski. Upravo ta činjenica stvara karizmu s ogromnom energijom!“
Stoga je drama u „Knjizi Otkrivenja“ u velikoj mjeri pomirenje dobra i zla, obnova polariteta. Upravo je u Novom Jeruzalemu, savršeno integriranom gradu, ljudska rasa konačno imala pristup Drvetu života koje joj je uskraćeno u Postanku.
„Međutim, nadolazeće apokaliptično doba mora prijeći na višu razinu integracije. Inače će ljudska rasa uništiti samu sebe u potjeri za fantomskim Neprijateljem. Ovaj put, sjena mora biti asimilirana.
To će zahtijevati duhovnu revoluciju: Slika potpuno dobrog Boga, iako ometana podijeljenim zlim Sotonom, više nije održiva. Umjesto toga, nova slika Boga koja dolazi u svijest je slika paradoksalnog sjedinjenja suprotnosti; a s njom dolazi iscjeljenje metafizičkog raskola koji je karakterizirao cijeli kršćanski eon.“ Jung je jednom rekao: „Da, znate, to je hram koji svi gradimo.
Vjerujte mi, grade ga u Indiji i Kini, u Rusiji i diljem svijeta. Ovo je nova religija. Znate li koliko će vremena trebati da se izgradi? … oko šest stotina godina.“
Jungov komentar je uvjerljiv negdje sredinom 20. stoljeća, pa bi se činilo da je vrijeme ispunjenja negdje u 26. stoljeću. To znači oko 500 godina nakon 2000. godine, uobičajenog trajanja svjetske ere. Jung je, možda, zamišljao sebe kako živi u tom vremenu i sam sije sjeme novog otkrivenja.
„Razbijanje paradigmi nije lak proces. Predstavlja najteži izazov životu kakvom ga poznajemo.”
“Skloni smo razmišljati o zapadnoj civilizaciji kao vrhuncu ljudskog razvoja i uživati u njezinoj visokoj tehnologiji, sofisticiranoj umjetnosti i kulturi te vrlinama „modernosti“. Rijetko prepoznajemo da smo u svojoj čežnji za znanstvenim napretkom i sve učinkovitijim oblicima kontrole nad prirodom izgubili svaku vezu sa svetim.“ Jung
Jung je prepoznao da arhetip apokalipse postoji i da je trenutno aktivan u našoj podsvijesti. Shvatio je da apokalipsa ima određenu fascinaciju za nas.
Međutim, protivio se apokaliptičnom ili biblijskom kraju. Vrijeme u kojem živimo aktivira ovaj arhetip, ali moramo se složiti da ljudi nisu spremni prihvatiti ove projekcije ii postojanja zla u sebi, što uzrokuje nestabilnost ili otpor koji odražava situaciju u kojoj živimo.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
Â
