Ne možemo razumjeti brak kakav poznajemo bez poznavanja mitologije i njegove psihološke pozadine. Već spomenuti Anima i Animus, ili Šiva i Šakti, kao i jin i jang, su principi koji upravljaju brakom, a da mi toga nismo ni svjesni. Ako pogledamo prirodu, ona je puna polariteta, pa mi, kao dio prirode, privlačimo pluseve i minuse svojim nesvjesnom prirodom polariteta kojima biramo partnere. Naši pradjedovi su lošu ljubav tumačili kroz koncept sudbine, a danas koristimo koncept kompleksa kada govorimo o problemu braka.
Na Zapadu, kada dođe do prekida ili svađe, ljudi pretpostavljaju da se radi o nepomirljivim karakterima, ali ono što kažemo drugome zapravo je projekcija negativnog Animusa ili Anime koju ne želimo vidjeti kao dio sebe, pa radije vidimo negativno u svom partneru. Ali kada bismo bili svjesni da je partnerstvo zapravo zajednica i da je neizbježno, te da je potrebno ustrajati u vezi u kojoj upoznajemo sebe, ali ne mijenjamo osobu, bili bismo na putu prihvaćanja sebe ili otpuštanja suvišnog. U vezi velika većina ne primjećuje da je to proces integriranja uspavanih dijelova duše koji se ne mogu integrirati osim ako se ne asimilira instinktivna priroda u kojoj je skrivena seksualnost. Dakle, kada imamo snažan osjećaj strasti, to znači da postoji mnogo emocija koje nisu razvijene i manifestiraju se u velikoj strasti prema drugoj osobi, a da mi uopće ne razumijemo što se krije ispod.
Ako bismo opisali mušku Animu, onda je možemo usporediti s božicom Kali, koja je opasna i ubilačka, ali sklona velikoj kreativnosti, ovisi o tome kako je usmjeravamo ili koliko smo je integrirali. Većinom je ta slika kod muškaraca negativna, tj. Anima je razdražljiva i kritična, neintegrirana i pojavljuje se kao oblik strasti koja je neintegrirana i često vulgarna, ali i nasilna. Većina žena nije svjesna da muškarac u svojoj partnerici vidi seksualni objekt i da ne mogu razgovarati sa ženom kako ne bi razbili tu sliku i vidjeli je kao osobu, čega se većina muškaraca jako boji, odnosno upoznati osobnost žene ili vlastitu individualnost.
Animus je prisutan kod žena, što se očituje kroz snažan poriv za donošenjem sudova, zato većina žena mora kritizirati muškarca kako bi ispunila očekivanje neosvještenog Animusa. Žena najčešće muškarca vidi kao autoritet ili skrivenog zaštitničkog oca. Kad žena to otkrije, gubi strast prema muškarcu. Kada govorimo o negativnom, ne mislimo da je Animus loš, već da je neintegriran, odnosno ono što ženu duboko plaši u njenoj prirodi jest razlučivanje ili, kako smo ga prije zvali logos.
Negativno je projekcija Anime ili Animusa i pretvaraju se u divlju strast, ludilo zamjeranja i opsesije. Strast je dobra i pozitivna u onoj mjeri u kojoj uspijemo integrirati njezinu prirodu, ali taj proces prati emotivno ozljeđivanjr i pogrešni potezi. Obično ljudi to rade na neprihvatljiv način, na način da povrijede drugu osobu. Kao društvo, daleko smo od razumijevanja tih emocija. Strast se pojavljuje u velikoj želji za moći i bogatstvom, a zatim u seksualnom eksperimentiranju koje vodi do nanošenja štete sebi i drugima. Ipak, sve je to čovjekov put, kojim mora proći u svojoj nemogućnosti da shvati ovaj složeni proces sazrijevanja i inicijacija, koje su tek početak razvoja čovjeka. Strast muškarca i žene razvija se u intimnosti jer se tek tada prihvaćaju u seksualnosti gdje se spaja ono najniže i u ljubavi najviše. Muškarac i žena tada se osjećaju potpunima, a bez prihvaćanja većina ljudi osjeća unutarnju prazninu koju zamjenjuje ovisnostima kako bi se ispunila unutarnja praznina.
“Projicirati Animu ili Animus znači vidjeti drugu osobu ne kao što jest, već kao što naš nesvjesni um želi da bude.” (Psychology and Alchemy)“
Prava ljubav počinje kada prestanemo projicirati svoju Animu/Animus na druge i prihvatimo ih kao zasebne individue.” (The Psychology of the Transference) C.G. Jung
