Istočnjački je pristup usmjeren na transformaciju neznanja koje stvara krivu sliku svijeta zbog čega nastaje patnja. Istočna filozofija smatra da je znanje samo jedan od segmenata u spoznaji stvarnosti i ukoliko čovjek želi učiniti promjenu, onda je potrebno sagledati sliku svoga ega koji je nastao na temelju nesvjesnih dojmova (samskara). Za razliku od Zapadne psihologije, istočnjački pristup je težio potpunoj transformaciji. Njihove metode razvijale su se tisućama godina od kojih je i Zapadna psihologija kriomice gledala i uzimala iz njihova dvorišta. Posebno je to vidljivo kod mnogih tehnika pozitivnih afirmacija koje su nam poznate u mahayana budizmu, ili vizualizacija i mnoge tehnike za opuštanje.
Psihoanaliza se pokazala učinkovitom kod razrješavanja mnogih potisnuća i problema u odnosima i tu joj treba priznati sve zasluge, međutim, ono što se nameće kao problem, a onda i pitanje jest što psihoanaliza uči kada se pojave dublji slojevi nesvjesnog u kojima, primjerice, pojedinac govori da nije zadovoljan poslom ili vlastitom vezom, a da za to ne postoji objektivan razlog. Jung i Fromm su tvrdili da je takav ograničeni pristup čovjeka glavni problem psihoanalize, odnosno ona ne želi odgovoriti na čovjekovo najvažnije pitanje smisla života.
Iz toga razloga uvezli smo yogu pokušavajući na bilo koji naćin zatrpati novonastalu prazninu koja je specifična za Zapadnjaka, pokušavajući zatomiti ljudsku potrebu za traženjem odgovora. Ubrzo, narcisoidni Zapadnjak je od yoge napravio tehniku za razgibavanje kako bi je ponizio jer nije dorasla njegovom super-intelektu ili kritičnosti. Krivi pristup donosi krive rezultate. Pokušali smo ukrasti nešto novo i primamljivo kako bi ostvarili svoje sebične ciljeve i zato mnogi nemaju nikakve rezultate u  vježbanju yoga-asana. Cilj meditacije je da obuzda cjelokupni misaoni proces, odnosno da umiri um koji je neprestano pod utjecajem nesvjesnih vrtloženja. Ona ne služi za ostvarivanje želje veće za spoznaju što se skriva iza želja. Nesvjesna vrtloženja nastaju utjecajem nesvjesnog i naših osjetilnih doživljavanja. Kriva intelektualna obrada dobivenih podataka iz svakodnevnog života donosi nam krive procjene koje stvaraju odvojenost od svijeta ili usamljenost koju čovjek ne zna zaustaviti u sebi.  Meditacija zahvaća cjelinu čovjeka, ne izdvajajući problem. To je umjetnost koju Zapadnjak teško razumije i jednodimenzionalno shvaćanje svijeta ne može obuzdati sadržaje koje izlaze iz nesvjesnog. Može se reći, da meditacija integrira, emocionalno i racionalno te pokušava sakupiti energiju koju čovjek troši u različitim vanjskim akcijama koje su potaknute mentalnim projekcijama. Na taj način osoba lakše pristupa problemu jer se stvara razmak između projekcija u kojima se tražila stvarnost i onoga što čovjek zaista jest. Većina američkih psihoterapeuta koji su istraživali ovaj problem smatraju da je meditacija najučinkovitija kada je nadvladana narcisoidnost, trauma i sebičnost.
Naime, mnogi se okreću meditaciji i istočnjačkim tehnikama zbog neriješenih emocionalnih ili seksualnih problema, što dovodi do vrlo brzog napuštanja tog sustava koji su u mnogim situacijama krivo protumačeni.
Stoga je bit svake buduće terapije da razvije cjeloviti pristup u kojem će biti zadovoljeni svi spomenuti elementi kako bi se pogreške svele na minimum. Terapija koja se zasniva na otkrivanju Jastva zasniva se upravo na tom principu u kojem spaja psihoanalizu i istočnjačku praksu kako bi što bolje i lakše pristupila čovjeku i njegovoj nemogućnosti da prodre iza kulisa njegovih nestvarnih problema. U mojem radu pokazala mi se ova metoda najuspješnijom i najprilagođenijom načinu života kojim živimo.

Nikola Žuvela