Još iz mita o Erosu i Psihi znamo da Eros ne želi brak jer time gubi svoju zonu komfora, a žena svoju ženstvenost i slobodu. I jedni i drugi su u zoni komfora, poput današnjih ljudi na Zapadu koji žive u toj zoni i komentiraju druge brakove, a da nikada nisu iskusili probleme braka i složenost odnosa, pogotovo kada su djeca u pitanju.
Oni su u zoni komfora koji kroz ogledalo i dječje ponašanje na podsvjesnoj razini odustaju od veza i utapaju se u nemogućim vezama te kroz svoja epska zaljubljivanja pokušavaju pokazati koliko više vole. Zapravo, to je obrambeni stav, djeca su uključena u brak, sloboda koju su imali nestaje i moraju se podrediti djeci i biti u stalnom dijeljenju i slušanju. U tom slučaju više ne mogu sami sebi biti važni, već preuzeti odgovornu poziciju. Odgovornost u kojoj je misija, gdje netko dijeli i podređuje se obitelji, poput dobrog liječnika koji cijeli život uči kako bi dao što bolju dijagnozu, zapravo nije moral, već pronalaženje središta u sebi u kojem nalaziš zadovoljstvo i užitak. Ako se vjenčate iz dužnosti i morala, nećete moći razumjeti ovo značenje. Ovo je inicijacija u viši dio sebe, nakon narcisoidnog razdoblja, psiha inicira pojedinca da iskusi viši i bolji dio sebe. Dakle, kao što je rečeno, ne mora to biti obitelj, može biti da ste instruktor joge, ili poljoprivrednik koji istražuje kako najbolje nahraniti zemlju, koji prirodni sastojci tjeraju štetočine, odnosno u višoj fazi otkrivamo svoj Eros za život.
Jasno, cilj mi je prenijeti iskustvo tisuća konzultacija i savjetovanja u kojima su rečenice koje se stalno ponavljaju obrambene pozicije u kojima se iznose stotine razloga zašto je Eros nešto opasno i zašto se ne mogu prepustiti. Narcisoidni karakter će to doživjeti kao uvredu, a osoba s iskustvom kao zahvalnost. Netko voli direktan pristup, a netko odgovara umjerenom pristupu, što je stvar stila, na kraju ljudi čitaju knjige ili tekstove koji odgovaraju njihovom karakteru, ali i mogućnosti primanja rečenog. Zato ljudi ne čitaju Junga jer on direktno objašnjava uzroke problema, mnogi čitaju duhovnu literaturu. Poznajem puno ljudi i organizacija koji su u stanju”duhovnosti”, ne miču se sa svog mjesta 30 godina, odnosno nemaju nikakve rezultate svoje prakse, kakva je to duhovnost? To je kao lijepo piće, koje se sastoji od toga da budete dobri prema drugima, da nekome pomognete, da budete pristojni ili da se savijete u nekoliko poza joge i nekoliko pranayama. I to je dobro, ali prije nego krenete s duhovnošću ili vezom, preispitajte svoje ciljeve jer vas “lagana” duhovnost neće pomaknuti s mjesta na kojem ste sada.
Narcisoidna ili heroinska ljubav često se povezuje s mitom o tragičnoj ljubavi. Točnije, ljudi se često zaljubljuju i rastaju prema već ispričanom mitu koji nesvjesno slijedi pravilo svih narcisoidnih ljubavi. Ali to su ljubavi koje prate zonu komfora. Tu sam sigurna jer znam kako ću opravdati zašto je veza propala i opet se vraćam u svoju zonu komfora, ali opet ne vidim sebe kako živim, ne samo mit o tragičnoj ljubavi, već ulazim u mitološku ulogu zavodnice ili zavodnika koja mi se ponovno otvara nakon propale veze, točnije tada par ponovno živi mit o Erosu i Psihi. On je zavodnik, ona je zavodnica. Oboje žive u svom mitu, izbjegavaju stvarnost. Malo se njih suočava sa smrću raja i pokušavaju uvidjeti da je ljubav inteligentna. To je život u zoni komfora, što je suprotnost stvarnoj povezanosti i suočavanju sa samim sobom.  Duša je puna tajnih dijelova koji par otkriva o sebi, pitanje je to je sprema izači iz zone sigurnosti.

Nikola Žuvela