Bio jednom jedan siromah čiji je jedini posjed bio njegov konj. Plaću je zarađivao vozeći tuđu robu. Siromah je radio po svim vremenskim uvjetima kako bi se prehranio. Siromah je bio dobar i volio je svog konja. Jednog dana konj je progovorio govoreći: ‘Znam da me voliš, iako je moj teret težak pa ti želim pomoći. Oslobodite me i ja ću se vratiti sa sredstvima da promijenim naše živote.
Siromah je bio pomalo sumnjičav. Bi li se njegov konj ikada vratio nakon što je okusio slobodu? Što ako se nešto loše dogodi? Kako bi konj mogao otkriti način da im promijeni život? Nakon nekog vremena siromah se počeo prisjećati da je konj plemenito i dobro stvorenje koje ga jako voli i neće ga prepustiti samom sebi, pa je pristao i skinuo ular. Konj je dvaput progalopirao oko dvorišta, a zatim velikom brzinom odjurio u šumu, ostavivši siromaha za sobom.
U šumi je konj pronašao lisičju jazbinu i legao ispred nje, zapriječivši ulaz. Lisicu je to prilično naljutilo, ali je onda pomislila da konj ima puno rebara, pa je otišla posjetiti vuka i nagovorila ga da dođe pomoći u prenošenju budućeg zimovnika.
Gurali su ga, vukli i dizali, ali sve bezuspješno. Na kraju je lisica nagovorila vuka da priveže rep konju za rep i pokušala ga odvući. Povukli su ga i čvor se stegnuo, a kad je dovoljno ojačao, konj je skočio i velikom brzinom pojurio natrag u siromahovu kolibu. Prodali su vučje krzno i ​​od zarade započeli novi život.
Siromah priča sam sa sobom i misli da nešto zna, ali susret s nesvjesnim pokazuje mu drugačiji pogled na stvarnost. Ego sebe smatra kapetanom broda i živi u zabludi da on zna najbolje.
Individuacija zahtijeva veliko junaštvo. Kada izađemo iz konvencija i kada slušamo što nesvjesno ima za reći možemo napredovati u prihvaćanju sebe. U ovoj priči to se događa kada siromah uspije razgovarati s konjem. Također, iznosi suprotno mišljenje koje je protivno njegovom interesu. Iako okolina misli drugačije, on shvaća da je njegovom putu došao kraj i da si ne može pomoći vlastitim trudom. Dugo je siromah vozio kola i nikad ne zaradi više nego što mu je potrebno da ih oboje uzdržava. Shvaća da mu je konj jedina nada, iako ne može shvatiti zašto. Predaje se konju ili svojoj životinjskoj duši. Konj odnosno njegova životinjska duša putuje u podzemlje gdje lukavstvom i prijevarom hvata Vuka, opasni aspekt nesvjesnog kojeg susrećemo na samom ulazu, ali se vratio s njegovom kožom.
Konj je poput Pegaza, produhovljeni instinkt gdje životinja postaje produhovljena u odnosu na konja. Postoje mnogi mitovi u kojima se životinja transformira u sposobnost ili spiritualiziranu funkciju, islamski konj prenosi proroka Muhameda nebesa služe kao most između svjetova baš kao što konj u našoj priči djeluje kao most između siromaha i šume (Anime).
Jung je vjerovao da je to preduvjet za transformaciju: “Ako je pozornost usmjerena na nesvjesno, nesvjesno će dati svoj sadržaj, a ono će zauzvrat oploditi svjesno poput izvora žive vode.”
U istočnjačkoj tehnici meditacije nazvanoj ‘Tajna zlatnog cvijeta’, meditant dopušta da se spontana mašta razvije u umu ili trećem oku. Upravo se iz spontane imaginacije pojavljuje se neosobno – atman ili Jastvo.
Stoga je svjesni stav neupotrebljiv u nesvjesnom. Siromah se predaje toj životinji koja je oplemenjena. Siromaha bi vuk u šumi rastrgao, ali konj već ima neku snagu, a to je snaga i lukavstvo varalice ili arhetipa trikstera. Alkemičari kažu: ‘dosta ih je umrlo u našem poslu’, posebno oni koji su sami otišli u šumu, oni koji još nisu zavoljeli konja i obratili mu pažnju. Svjestan stav je beskoristan jer je pun obrazovanja, takav um nema snage uočiti te sadržaje. Siromah se spašava svojim siromaštvom. Zna da nema sredstava da sam ide u šumu. Shvaća da on nije nositelj transformacije, za razliku od mnogih koji su uvjereni da promjena dolazi uz veliki trud i odlučno djelovanje. Mnogi snagom ulaze u duhovnost, meditiraju, zdravo se hrane, vježbaju, odriču se, ali nema rezultata. Važno je vidjeti ovaj trenutak ili paradoks, način na koji psiha funkcionira Wilhelmovo izdanje I Chinga (Hex 61) kaže da se promjena može postići i u najtežoj situaciji, posebnom pažnjom. ‘Trebamo se najprije osloboditi svih predrasuda i pustiti psihu da nesputano djeluje na nas, a onda ćemo uspostaviti kontakt.’ Zbog toga se siromah može činiti pasivnim igračem u drami, ali zapravo on je stručnjak za teško umijeće nemiješanja. Njegovo odustajanje od kontrole nad događajima ima taoističku kvalitetu Wu Wei-a, ‘nečiniti ništa’, što je u srcu onoga što znači slijedi  Tao ili Put. Prema Dao De Jingu: ‘Put nikada ne funkcionira, ali ništa ne ostaje neučinjeno’. Wu wei ne znači nedjelovati, to znači posebnu vrstu pažnje i ne stajati na putu. Ova vrsta receptivnosti stvara promjenu, dopušta stvarima da se odvijaju. Čini se da je tajna u tome da je ono što konja potiče na akciju jest da progovori radi dobrog srca siromaha, njegova ljubav i poštovanje prema Drugom omogućuje konju da djeluje u ime siromaha.

Nikola Žuvela