Prije 25 godina kada sam se susreo s ovom knjigom činilo mi se nevjerojatnim jer ne samo da mijenja pogled prema duhovnoj stvarnosti već mijenja i pogled na čovjekovu prirodu gdje se niječe postojanja zla, iako većinu života kojeg proživimo susrećemo se s neprestanom nepravdom i zlom.
Ova knjiga ne predstavlja teološko objašnjenje Boga, već psihološke činjenice na kojima se temelji očitovanje psihičke drame čovjeka. Smatra se jednim od Jungovih najkontroverznijih djela. Ovo je priča o čovjeku koji je izazvao Boga i doživio pakao na zemlji. Jobovo putovanje predstavlja Jungovo vlastito iskustvo, kako je napisao u Crvenoj knjizi. Spušta se u dubine vlastite nesvijesti, gdje se suočava sa svojim odbačenim dijelovima sebe, pokušavajući ih pomiriti. C.G. Jung je ovu knjigu napisao kada je imao 77 godina, rekavši da je to jedina knjiga koju neće promijeniti.
Kao primjer možemo citirati Junga kada kaže što Job osjeća: “Stvoritelj sebe vidi kroz oči čovjekove svijesti i to je razlog zašto Bog mora postati čovjekom i zašto čovjek progresivno biva darivan opasnim dijelom svog “božanskog uma”. .” Ovu misao nalazimo u Kristovoj izreci: “bogovi ste”, a čovjek još nije ni počeo upoznavati sebe.
Knjiga o Jobu govori o “božanskoj drami” u judeo-kršćanstvu zapisana u Starom zavjetu, a govori i o preobrazbi Boga koja se ostvaruje u čovjeku. Job je pokazao Jahvi da je unatoč svojoj svemoći moralniji i svjesniji i da ga je Jahve neopravdano mučio pod utjecajem Sotone. Ova je sablazan bila nužna zbog preobrazbe Boga, koji treba čovjeka za osvještavanje. Bog se sjedinjuje s čovjekom u Kristovoj slici i objavljuje ono što je indijska filozofija davno rekla o bogočovjeku antika govori mitu o Ozirisu gdje nalazimo čovjekovu preobrazbu, kroz Prometejevu vatru ili intelekt koji je božansko oružje preobrazbe. Sotona je protjeran s neba, ali na kraju će Bog utjeloviti njegovu zlu stranu. Da bi se to dogodilo, Duh Sveti, kojega je Krist ostavio na zemlji, mora ući u „empirijska“, ili na starinski rečeno, grešna ljudska bića u kojima se ostvaruje ono božansko.
Jung pronalazi u Bibliji, točnije, u knjigama Ezekiela i Henoha gdje se najavljuje ova transformacija. Sugerira da će moderno doba, u kojem čovječanstvo posjeduje ogromnu tehnološku moć, biti ključno za ovo drugo božansko rođenje kroz prihvaćanje Anime ili duše kroz koju se odvajamo od zajednice i postajemo individualni u stapanju suprotnosti u sebi. Individuacija stvara pojedince koji se odvajaju od zajednice s kojom se više ne mogu poistovjetiti transformirajući Sjenku ili zlu stranu u sebi i oplemenjujući je Animom. Osnovna teza knjige je da, osim što ima dobru stranu, Bog, također, ima zlo božje lice. Prije je bilo skriveno kroz Sofiju, čega stari Bog nije bio svjestan, ali kroz stapanje sa ženskim principom dobivamo cjelinu. Ovo gledište je za nas Zapadnjake kontroverzno, dok je Istok davno prije spajao yin i yang ili dvandvu u indijskoj filozofiji, točnije, oni su davno integrirani u duhovnu potragu u kojoj nestaje Tvorac, ili otac. Zapad i danas ima problem sa zlom jer smo naslijedili stari sustav vrijednosti ili lakši pogled na stvrnost gdje se kršanska Sotona preobrazila u duboku državu, odnosno nove teorije stvarnosti samo su novo ruho kršćanstva kojeg Zapad nikako ne može napustiti jer ne može vidjeti spomenutu Sjenu u sebi. Još uvijek živimo u židovskom sustavu, Bog i narod, odnosno danas: država i narod, individualnost ne postoji i pretvara se u vidljivo zlo pandemija, inflacija, Ukrajna, Palestina, a za deset godina nazvati ćemo je drugim imenom. Zapadnjak je nesvjestan da je zarobljen u koncept razmišljanja a Jung je ovo stanej zvao pretpsihološko stanje čovječanstva koje je tek na početku psihičkograzvoja u kojem se unutarnja stvarnost postaje demonsko ili duhovno i tako izdvojeno od psihe bez mogućnosti da doživi unutarnju susprotnost u sebi. Živimo tako da taj dio sebe ne primjećujemo pa ga stalno trebamo projicirati na nešto drugo.
Jung je tu zlu stranu Boga vidio kao nedostajući četvrti element Trojstva, za koji je vjerovao da bi ga trebalo zamijeniti četverstvom, kojim obiluje indijska kultura kao i kršćanske mandale, a snovi su puni ovih simbola. Jung tvrdi da nakon što je shvatio da je loše postupao s Jobom, Bog šalje svog sina čovječanstvu da bude žrtvovan u pokajanju za Božje grijehe. Jung to vidi kao znak trajnog Božjeg psihološkog razvoja jer u isto vrijeme shvaća da njegov razvoj leži u čovjeku. U svojoj autobiografiji Nikos Kazantzakis kaže: “Sada je prvi put otkako je svijet stvoren, čovjeku je omogućeno da uđe u Božju radionicu i radi s njim.” Jung je od početka svog života pokušavao shvatiti apsurdnost života i ljudske prirode. Filozof Slavoj Žižek kaže da Bog ne može postojati jer nikada ne bi mogao dopustiti strahote koncentracijskog logora. Današn afilozofija je nesposobna razmišljati u dualnosti a Jung je ponudio smjer u kojem će čovječanstvo u budućnosti stvarati svoj put. Njegovo razumijevanje dualne prirode Boga i nesvjesnog nastavilo se u njegovim odraslim godinama s njegovim kliničko-teorijskim raspravama o Sjeni i Jastvu. Većina onoga što nam Jung govori kao prorok dolazi tijekom 1930-ih i 1940-ih. Vraćajući se u unutarnji svijet bogatiji iskustvom alkemije i indijske filozofije, ali i promatranjem najstrašnijih događaja Drugog svjetskog rata, Jung je pokušao shvatiti manifestaciju zla nakon te katastrofe.
Danas, s odmakom, moguće je razmišljati o onome što je imao reći o tamnoj strani ljudske i Božje naravi odnosno, ono što je bila tema Drugog svjetskog rata povnovno je glavna vijest u svim medijima, možda ćemo jednom shvatiti da pioniri moraju odrasti. Danas ponovno promatramo tamu ljudske duše koja nam se vraća poput bumeranga svaki put kad odbijemo suočiti se s vlastitom dvojnošću.
Jung je napisao knjigu pod ekstremnim pritiskom, ili kroz groznicu koju je tada preboljevao pisajući je i ova kvaliteta uvida doprla je do mnogih koji razumiju simboliku mita, bajke i religije. Čak se osjećao dužnim zanijekati da je halucinirao, rekavši islamskom učenjaku Henryju Corbinu: “Nisam slušatelj. Tako da nisam ništa čuo. Samo sam se osjećao kao da slušam “koncert.” Ova knjiga predstavlja bit ljudskog života, točinije, oživljuje misterij Boga u čovjeku. Ako ga ne ovještavamo onda se u postmoderni osjećamo kao u filmu Ridley Scotta Alien, gdje Jastvo postaje šef koji nam uništava zdravlje, banka koja nas isisava, partner koji nas je prevario, bolest ili najrašireniji demon koji kao Alien kroz perfekcionizam uništava.
Godinu dana prije ove knjige napisao je Aion, ali ta je knjiga nedostupna osim najpredanijim Jungovim čitateljima koji mogu povezivati složene alkemijske simbole, mistiku i astrologiju.
Kod Joba susrećemo njegovu intuiciju, gdje iz srca govori o Bogu boreći se s njim. Poput Joba i Krista, pitaju se, zašto ih je Bog napustio. Možda se nakon dugog života i nedavnih bolesti i profesionalnih kontroverzi zapitao i Jung. Borimo se s dualnom prirodom u sebi i pokušavamo je spojiti i pratiti kroz odnose i njihov paradoks. To je doista prava misterija koju u ovoj knjizi možemo čitati kao pravu dramu, ali to je drama koja je u nama.
Simbolika knjige je simbolika ljubavne drame od zaljubljivanja do otkrivanja dubljih slojeva ljubavi u kojima se spajaju suprotnosti ili dvojna priroda čovjeka.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
