Često kada pogledamo svijet, pitamo se odakle sukobi, ali oni proizlaze iz kolektivnih frustracija i nemogućnosti da se želje prihvate i osvjeste pošto smo nepotpuna bića i ispunjenje tražimo izvana. Konflikti su naše neprihvaćanje svijeta iz kojeg proizlazi frustracija koja se formira upravo iz kolektivnog spremnika-alaya ili kolektivnog nesvjesnog koji našom neodgovornošću postaje stvarnost.
Potiskivanje naših misli i frustracije gomilaju se u gore spomenutom spremniku i moraju pronaći svoj put u naš svijet. Ljudi žele materijalno blagostanje jer ono je vidljivo i blisko tijelu ili osjetilima, dok je duševno nerazvijeno i daleko. Posljedica su život u nižim emocijma: zavist, mržnja i ljutnja i te emocije pretežno ljudi razmjenjuju u odnosu i kroz život. Priča  života u kojoj se hrani i razvija životinjsko gdje se čovjek valja močvari u kojoj toliko ćezne za moći, ali se boji biti vladar i tako podržava vladare kojima zamjera, ne može vidjeti da je isto što i ti vladari, ali ne može on u sebi vidjeti: Staljina, Hitlera jer još je u maminom narcističkom zagraljaju u kojoj vjeruje da je bezgrešno začet. Bogati postoje jer i siromašni žele biti bogati, to je jednostavna nesreća čovjeka. Sve dok čovjek ne počne trenirati svoj um koji mijenja emocije, pri čemu nužno spoznaje da je zarobljen u pogrešnim percepcijama, ne može prevladati sadašnje razmjere ljudske bijede i stoga, prosvjedi i revolucije neće donijeti ništa novo. Oni koji zagovaraju teorije stvaranje pravednijeg svijeta opet bi stvorili svoj poredak u kojem bi oni bili glavni i gdje bi nametali svoja pravila i obračunavali se s neupućenima i za naše dobro zatvarali one koji ruše poredak. S novim poretkom stvorili bi novu Sjenu u Venezueli koja je danas nakon revolucije postaka najsirmašnija zemlja. Smijenili su kapitaliste, revolucionari su uništili državu, a nekoliko milijuna ljudi pobjeglo je od gladi i nemogućnosti zadovoljenja osnovnih zdravstvenih i životnih potreba.
Oni koji su opčinjeni vanjskim promjenama ne mogu biti u sebi, žive u uvjerenju da je vanjski svijet zločudan, ne vide mogućnost razvoja kroz njega, odnosno većina živi kao moderne askete, sjede pored svijeta ne želeču u njemu učestvovati.
Traženje problema u drugom, narodu, vjeri ili nečem trećem je projekcija arhetipa Sjene Luđaka ili Lucifera, koji opet stvaraju svog Lucifera jer ga ne vide u sebi. Svaki čovjek to nosi u potisnutom obliku. Sjena ovdje nosi svjetlost, kao u Faustovu Geotheu. Suptilnije, to se vidi u svađama u braku gdje svatko ima svoju istinu, ali zapravo su partneri opčinjeni svojim ludilom.
Naravno da postoje ljudi koji vladaju svijetom, a njih dovode na vlast ljudi koji isto tako žele vlast, ali su promatrači, uživaju u tome da ih se gazi, ne mogu vidjeti u sebi iskru kreativnosti koja mijenaj pogled na svijet, ili kako to lijepo kaže Lacan: Fantazija je da Drugi nosi ono što vjerujem da nemam u sebi.
Svijet kao volja i ideja, kaže A. Schopenhauer, ili kako kaže Ghandi: Budi promjena koju želiš, govori nam da ja moram biti ta promjena. Svoje ideje oblikujem voljom, što kod većine ljudi stvara mišljenje da promjene dolaze izvana, a onda potpuno prevlada nemoć u pravilu.

   Mnogi materijalistički filozofi, kao i psiholozi, morali su odstupiti od hedonističkih teorija jer su svi argumenti govorili suprotno, naime da je put psihe humanizam. Ipak, ljudi ne odustaju od tog uvjerenja, oni naivno vjeruju da su političari krivi za njihovo stanje, a oni su samo projekcija naroda, tj. političari su odraz onoga što ljudi iznutra jesu. Jung kaže: “Čovjekova je želja stalno se povezivati ​​s životinjskim plemenskim duhom koji ga čini ovcom.”
Bez mogućnosti prevladavanja spomenutih razlika ništa nas ne može spasiti. Kvaziznanost će i dalje ostati stup današnjeg dogmatizma koji će ljude stalno voditi od jednog istraživanja do drugog, a pravog odgovora neće biti. Bez pravog znanja i prakse, uzroci sukoba i dalje će biti sama ljudska priroda. Oslobađanje od moći projekcija ili vjerovanje da Veliki Drugi, Vladar ili najljepša djevojka ili muškarac ne nosi moć ispunjenja. Projekcija želja i njeno razumjevanja u susreta sa svijetom može dati odgovore.

Nikola Žuvela