Joga i istočnjačke tehnike imaju moć kontroliranja nesvjesnih procesa, ali na ovom planetu samo rijetkima to uspijeva. Za Zapad, samadhi nije ništa više od besmislenog sna. Zapadnjak je svjesno zainteresiran za krajnji cilj, ali duboko u sebi on je potpuno usmjeren na vanjštinu, on je usmjeren na vanjštinu a unutrašnjost mu je toliko strana, zato je i razvio analgetike i antidepresive s kojima pokušava zatvoriti prodor nesvjesnog u sebe. Svjesno će mnogi na Zapadu reći da se bave duhovnim, ali nesvjesno uopće ne živi taj stav. Zapadnjak je duboko fokusiran na očuvanje svoje sebičnosti, poput kameleona prihvaća samo ono za što misli da će zaštititi svoju sebičnost koju brani brojnim tabletama i prijevarama, ustvari on je jedini virus na ovom planetu koji je svojom tehnologijom doveo život u pitanje.
Na Istoku je unutarnji čovjek uvijek imao čvrsto uporište u unutrašnjosti. Istok doslovno shvaća tezu: Jedan um, Jedinstvo. Istok kaže: sve u životu je lekcija i sve je jedna svijest, to jest, nauči svoju lekciju i ponavljaj je i tada ćeš biti oslobođen. Obično učenja Istoka za Zapadnjake počinje i završava yoga asanama i zdravom prehranom. To je sve što je danas prodrlo s Istoka na Zapad. Zapadna Sjena je još uvijek poput one srednjovjekovnog kršćanina. Ovdje ne idealiziramo Istok, već pokazujemo koliko je teško u jednostavnosti Istoka spoznati njegovu dubinu, pa ga često samo oponašamo. Bit Istočnog puta je biti iznad polariteta dobra i zla. Religije se stalno spotiču u identifikaciji s dobrim, dok Sjena izjeda krajnjeg korisnika istočnih tehnika i na kraju nema rezultate. Njegove su misli preplavljene potiskivanjem dok istočne tehnike tjeraju sve potisnute sadržaje u svijest.
Europljanin teži vrlinama, ali uvijek kad teži, stvara svoju Sjenu, pa moralni Europljanin kaže: „Ja sam kršćanin i jako me smeta što ljudi ne žive religiozno, ili ja sam ljevičar i smeta me religiozni stav. ” To je SJENA, jer čim se ulazi u jedno suprotnost, mi smo u umu, potpuno zarobljeni u konstrukcije stvarnosti i Zapadnjak ne može biti povezan sa sobom. Čovjek ne zna što je bit istine zbog svoje identifikacije s polovima dobra i zla. Istočne tehnike guraju u svijest ono što Zapadnjak želi potisnuti i tehnika oslabađa korijene postojanja. Simbolički, to je prodor u dublje slojeve nesvjesnog, o čemu govori tibetanski lamaizam. To ne znači da se tehnike ne bi trebale prakticirati, ali većina koja prakticira tehnike smatra da imaju male rezultate jer gledaju što će dobiti od tehnika za vanjski život, sasvim suprotno, one mijenjaju mišljenje i pogled na svijet, usmjeravaju libido prema unutra rušeći projekcije. Za bolje rezultate potrebno je filozofsko razumjevanje Istoka kako bi se mogla shvatiti razlika poimanja svijeta, gdje se vježbnjem intuicije dobiva uvid. To ne znači biti dobar, moralan, već prije razumjeti proces koji stvara moraliziranje ili čežnju. Praksa pojedinca dovodi do promatrača koji neprestano promatra kako očekivanja oblikuju želju, a kada se ona ne ostvari, pozivamo se na moral ili sreću.
Učitelj vipassane i psihoterapeut Jack Kornfield rekao je: “Iako sam imao ogromnu korist od obuke u tajlandskim i burmanskim samostanima, primijetio sam dvije iznenađujuće stvari. Prvo, postojala su veća područja poteškoća u mom životu, kao što su usamljenost, intimni odnosi, posao, rane iz djetinjstva i obrasci straha, koje čak ni vrlo duboka meditacija nije dotakla. Drugo, među desecima zapadnih redovnika (i mnogih azijskih meditatora) koje sam upoznao dok sam bio u Aziji, uz nekoliko značajnih iznimaka, većini nije pomogla meditacija u velikim područjima njihovih osobnih života. Mnogi su bili duboko povrijeđeni, neurotični, uplašeni, tužni bez ispričavanja i često su koristili duhovnu praksu kako bi sakrili i izbjegli svoje problematične dijelove.
Dakle, neki meditanti su svjesni svog daha ili tijela, ali nisu svjesni svojih osjećaja, odnosno znaju meditacijom toliko potisnuti svoje emocije da već reagiraju na neku osobu u normalnoj situaciji koju nazivamo dežurni krivac. S druge strane, neki razumiju um, ali nemaju mudar odnos prema tijelu. Postoje i treći ljudi koji imaju odlična stanja tijekom meditacije, ali u akciji u vanjskom svijetu nisu ništa i ponašaju se kao žrtve. Jung je smatrao da moramo uravnotežiti četiri funkcije svijesti, a ako jedna nije uravnotežena, dolazi do neravnoteže. Stoga je uz meditaciju potrebno raditi na odnosima koji otkrivaju lažne predodžbe o vlastitim emocijama kao i zabludne projekcije. Takvim pristupom se brže napreduje, jer ignoriranje svijeta oko sebe i povlačenje u medtiaciju bez razumijevanja neće donijeti velike rezultate, tj. postizanje harmonije sa samim sobom.
Nikola Žuvela
jotish savjdetnik i terpauet
