Kako završavaju prekidi i što Anima u muškarcu čini muškarcu…..Volio sam te i rekla si da me voliš, ali godine su izbrisale tvoj zavjet, odlazak, slomljeno srce, nisam mogao ustati iz kreveta, a nakon toga sam ponovno učio hodati, što je vrijeme više prolazilo, što je više meditacije i borbe u vanjskom svijetu dolazilo to više sam vidio unutarnju Animu, ljubavnicu koja je bila uvijek ovdje. Dugo je trajalo razdoblje shvaćanja ovog dijela sebe jer Sjena je šegrtovanje, a Anima je majstorstvo. Anima me naučila: ne slijedi tuđe putove koliko god bili dobri, bori se protiv onih koji misle da imaju monopol nad istinom jer Anima živi u individui, a ne u mnoštvu.
Novi život, novi pogled, stvarni osjećaji ne žive više u projekcijama, otvaraju se samo stvarno potrebitima. Duhovnost, dobrota, primamljive su riječi koje, kada slijediš, izgubiš Animu ili dušu. Ne možeš biti netko drugi, neka ljudi slijede dobrotu i duhovno, lakše je biti bezlična očekivana slika u kojoj svi znaju kako duhovnost treba izgledati, nego stvarna osoba koja nosi u sebi polaritete. Lijevo i desno dva su krila ptice, ljudi po repu slona mjere veličinu slona.
Izazovno je ostati s Animom unutar sebe. Nitko te ne slijedi, Animo jer se boje suštine, osjećaju hladnoću i ne vide toplinu i kreativni duh.
Anima je katkada divlja, neukrotiva, ali živa u odnosu na otrovnu osuđujuću masu koja iza svakog ćoška vreba kreativce. U družbi s Animom postaješ kreativac koji, ako kojim slučajem ostvari svoje sposobnosti, predstavlja melem za masu koja ga napada. Postoje propisi što se smije, što je kreativac, što je duhovno, ali Anima prelazi te granice jer indijska ili zapadna duhovnost samo su učenja o istini, oni koji polažu pravo na istinu preispitajte ih i naći ćete strah od duše ili pravila kako duhovnost treba izgledati. Mnogi na ulicama traže prava, govore o ugroženim skupinama, ali kreativac-individualac, on se ne može nikom obratiti, on je vječna oporba i doživljava najveće napade. On se doslovno smije ljudskim pravima jer zna da su to sve obrambeni sistemi od unutrašnjosti, od Anime koja zove i traži odnos. Ona suočava osobu s ljubavlju i strahotama strašne žene hobotnice, ona je sve to, ona je jedno, ali takav polaritet čovjeka izjeda, on bi htio sigurnu luku, on se predstavlja moralan da bi mogao posjedovati, nudi zatvor s kojim nije zadovoljan i tako muškarac i žena postaju robovi svojih ograničenja.
Zov Anime ili individualnosti kroz različita osjećajna stanja, a dolaze nam iznutra, zahtijeva cijelog pojedinca koji dobiva paletu koju, ako sluša, može doprijeti do sebe. Ovako, ljudi su osuđeni na prosječnost, bili bogati ili siromašni, u vezi ili ne, tko ne čuje zov vlastitih sirena gdje ste pozvani na druženje s neograđenim dijelom sebe, ostavljate dio sebe i tako svoje emocije doživljavate kroz alkohol, travu, koku, promjenu veza, spolova, “brijete” na zdravu hranu, ekologiju, veganstvo, yogu ili postanete nacionalist, odnosno kako kaže Jung, kod njih je Anima postala sama mržnja.
Povezanost sa sobom nije samo sreća koju osjećate, već ona ima i sjetu, ali ona je u toj povezanosti integrirana, nije strana već je pravi lijek za poeziju.
Nikola Žuvela
