Na početku svakog duhovnog rasta dolazi do smrti koju zovemo “umiranje u svijetu”. Svijest se povlači od osjetila i okreće prema unutra, a budući da unutarnje svjetlo još nije razvijeno, to se povlačenje od vanjskog svijeta doživljava kao tama.
Velika većina ljudi to će stanje doživjeti kao traumu jer im se oduzima željeni predmet uživanja ili ostaju bez posla, osobe ili novca, ali tu se velika većina zaustavlja jer ostatak nesvjesnog ili unutrašnjosti ostaje nepoznat i ne može doći do dublje inicijacije zbog nezrelosti. Ponekad te to iskustvo potakne da se okreneš praksi meditacije i navike s kojima si se identificirao počinju umirati uslijed ovog procesa.
Suvremeni svijet ne razumije ovu inicijaciju i taj proces čovječanstvo pokušava zaustaviti raznim ovisnostima ili antidepresivima ne znajući zašto se odvija ovaj proces u čovjeku. Ovaj proces se pokušava zaustaviti na različite načine, okretanjem prema alkoholu i ostalim ovisnostima, prostituciji, prevarama partnera i ostalim kompenzacijama kako bi se ublažila bol koja se osjeća kojeg su alkemičari opisali simbolički: izvana te napada zvijer, a iznutra zmija.

U prošlosti se u nekim oblicima posvećenja ta duhovna smrt simbolizirala simboličnom inicijacijom, a neki kršćanski redovi njeguju sličan sveti običaj kod inicijacije zaređenika.
U jyotishu to nazivamo Sadhe sati, Sedam godina tuge ili nigredo faza u alkemiji, a u drugim tradicijama duhovna noć.
U pretkršćanskim misterijama smrt mistika povezana je sa žrtvenom smrću jednog od bogova. To je analogija ili sličnost gdje mistik poput Boga koji je ubijen i raskomadan, vraća svoje udove prirodi. U indijskoj tradiciji ovaj proces se povezuje s podizanjem kundalini energije, gdje, prije iskustva blaženstva, osoba osjeća veliku depresiju i fizičku transformaciju. Svojim posljednjim koracima ego pokušava čovjeka vratiti na staro, što je nemoguće kada ovaj proces započne.
Mistik mora iskusiti žrtvenu smrt boga u sebi da bi konačno shvatio da Bog, koji je naizgled razdvojen od svijeta, nije uopće nestao iz njega, nego je i dalje ostao besmrtan, bezvremen i nepodijeljen. Na isti način, čovjek spoznaje vlastitu nepromjenjivu bit tek nakon što iza sebe ostavi sve što je u njemu propadljivo, a to ne uključuje samo tijelo nego i ego stopljen s osjetilnim iskustvom.
Zapadnjak tragove ovog procesa doživljava kroz krizu 40-ih godina ili kroz zaljubljivanje, gdje umiru prve ljubavi, koje su toliko traumatične jer se taj proces ne poznaje i može završiti tragično. Današnja psihoterapija se ponaša kao da taj proces ne postoji jer ne prepoznaje simbole nesvjesnog koji govore o dubljim dijelovima psihe koju su otkrivali mistici a ti simboli su postali obilježja sadašnjost, ali i budućnosti.
Kao što je rečeno, unutarnju spoznaju prati psihofizička promjena, a nastaje kroz stalnu praksu i promatranje procesa u kojemu malo po malo shvaćamo kako transformiramo svoje unutarnje procese.
Jung razlikuje četiri stupnja promjene:
1. korak: ispovijed-katarza. Ova faza govori o procesu osvježenja i ulaska u katarzu. Osobnom obranom i neurozom čovjek shvaća da je u procesu promjene i opire se promjeni.
Korak 2: Pojašnjenje. Ova faza uključuje proces osvjetljavanja, rad s kreativnom maštom i rad sa simbolima koji se pojavljuju u snu. Anima i Animus se otkrivaju i dolazi do promjene u stavu, tako da se žrtvuje nadmoć svjesnog intelekta.
Korak 3: Obrazovanje. Ova faza uključuje ego i osobu u odnosu na proces individuacije. Svijest se koristi za tumačenje i razumijevanje problema u pitanjima mišljenja i osjećaja, kako racionalnih tako i iracionalnih. Prijelaz iz neurotične u zdrav odnos sa sobom predstavlja ovu fazu.
Korak 4: Transformacija. Ova faza je subjektivna i individualna, gubi se odnos sa svijetom i osoba se okreće subjektivnom. Taj najdublji stav, o kojem smo govorili u prvom dijelu članka, predstavlja nematerijalno iskustvo, ono alkemijsko spajanje muškog i ženskog i u tom stanju prestaje postojati stari odnos sa svijetom. Uključeno je unutarnje Jastvo ili istinsko Jastvo, kao sadržaj koji je u početku neugodan, kasnije postaje bit transformacije.
Ova tema ima svoju širu sliku i objašnjenje, ali mora biti pojednostavljena kako bi se jasno prikazala bit transformacije, koju nije popularno iznositi jer se bavi stvarnim sadržajima procesa individuacije. Što je duhovnost nerealnija, djetinjasto prikazana i smještena negdje daleko na kraju svemira to je ljudima zanimljivija jer ih oslobađa smisla i odgovornosti procesa.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut