Koncept chitte prisutan je u indijskoj filozofiji kao koncept koji objašnjavamo kao sposobnost uma da zadrži pamćenje iskustava. To je ogroman rezervoar pohranjenih pojava, navika, uzroka i želja. U tom nesvjesnom spremištu posijano je sjeme budućnosti prema našem iskustvu u sadašnjosti.
Chittu možemo zamisliti kao jezero u koje neprestano teku potoci iskustva. Neki od tih tokova proizlaze iz naših susreta sa svijetom oko nas. Chitta bilježi susrete i procese koji se odvijaju unutar samog uma. Svaki put kad se sjetimo riječi omiljene pjesme, usidrimo ih duboko u chitti.
Informacije o svim tim susretima ostaju uspavane u nesvjesnom, a razdoblja koja se vide iz jyotisha se u tom trenutku bude. Iako većina ljudi misli da slobodno razmišljaju, zapravo svi razmišljamo na temelju pohranjene memorije.
Informacije u Chitti nisu sterilne informacije, već emocionalno složena iskustva koja se pokreću u trenutku susreta s osobom iz prošlog života i s kojom doživljavamo najveći intenzitet, dok s drugom osobom nemamo nikakvih reakcija. Zadovoljstvo i bol su izvori emocija. Oni dovode do pozitivnih i negativnih procjena, želja, mržnji, averzija i težnji. Svatko od nas teži sreći i izbjegava bol.
Prema Patanjaliju, prvom komentatoru joge, potrebno je spaliti sjeme (bidje) iskustava pohranjenih u chitti, a ona se postižu meditacijom.

Nikola Žuvela