Ljubav i strah su osnova, a sve ostale emocije proizlaze iz ta dva osjećaja. Ljutnja nastaje iz straha. Ljutnja je jedna od najrazornijih emocija, a s njom se svakodnevno nosimo i susrećemo u svakodnevici. Posebno to osjećamo u aspektu iskorištavanja bilo od bližnjih, društva, poduzeća ili državnog aparata. Međutim, sve što postoji u vanjskom svijetu nema nikakve veze s našim osjećajem ljutnje jer ona nastaje iz našeg stava prema životu. Manje je poznato da bol nastaje iz tvrdoglavosti, držimo se stava nemoći i projekcije da je netko izvana kriv za sadašnju situaciju, ujedno ne vidimo da nam je projekcija sebe povezana s kolektivnim stavovima, gdje ljutnja nastaje iz osjećaja nemoći. Bol i bijes obrambeni su sustavi protiv odrastanja u kojem Petar Pan ili mora prihvatiti rutinu života iz koje izvlači odgovornost, a ona je osnova za slobodu.
Ljutnja preuveličava stvarnost, njome dramatiziramo i dobivamo na važnosti sebe. Potrebno je u Jungovoj psihoterapiji vijeti što je nasuprot ljutnje.  Suprotno od ljutnje je strpljivo prihvaćanje. Ono što nam se događa pod okriljem ljutnje trebalo bi biti najvažniji segment promatranja, gdje vidimo kako želja formira ljutnju. Ljutnja uzrokuje bol, ona je djetinje zanovjetnje, ne prihvaćanje činjenica, promatramo svoj objekt želje koji se ne ponaša prema mojim očekivanjima. Ono što nam ljutnja oduzima je razum i razboritost. Imamo naviku uzvratiti u ljutnji i na taj način dovodimo sebe u opasnost. Ako smo prečesto ljuti, postajemo žrtve vlastite ljutnje formiramo svoje stavove na bazi ljutnje s kojom se branimo od svijeta, ne želimo ga upoznati. Osobito u vezama ljutnja uništava partnerski odnos jer se neuspjeh u životu projicira na partnera, očekivanja stvaraju ljutnju i tihi je ubojica veze. Nedostaje li novca za život, krivimo partnera jer smo nekada davno u partnera projicirali spasitelja, a sada kada on to nije, ljutnja postaje najbolji obrambeni sustav koji nam se prenosi generacijama a koju tako slatko prihvaćamo. Drugi su krivi, a mi uživamo u kazni i osudi. Čitajte novinske stupce, a zatim komentare ispod teksta. Posvuda izbija osuda i frustracija. Ako ne poradimo na ljutnji u vezi, koliko god se voljeli, ljutnja će izaći na vidjelo i polako, ali sigurno će vezu dovesti na kraj.
Budizam nas uči, ako osjećate ljutnju onda ju trebate shvatiti kao proces razvijanja strpljenja, osluškivanja tog afekta, promatranja i razvijanja koncentracije. Zato je život poligon za svladavanje prepreka. Ljudi misle da je partner kriv, ali kad se ljutnja pojavila u svađi, ona je već bila u osobi. Samo je čekala da se vanjski okidač pokrene. Stoga, ako ste ljuti, živite u paranoičnom svijetu punom neprijatelja, a današnji svijet je, ako bolje pogledate, paranoja. Ono što ljudi podržavaju, poslovi koje rade iz paranoje da će ostati gladni, samo su poligoni za stvaranje još većeg bijesa, tako da su ratovi stvarnost ili manifestacija kolektivnog bijesa. Stoga, kada svladate ljutnju i osvijestite je, tada će svijet postati pun prijatelja, ali ako svijet osjećate kao mjesto neprijateljstva, budite sigurni da vama suptilno vlada ljutnja.
Kada vidite ljutnju u drugome, sjetite se da je ljutnja ta koja je u vama, promatrajte je i vidite, nemate nikakve koristi od nje i fokusirajte se na neko konstruktivno djelovanje. Ako ništa drugo, možete meditirati na ljutnju, osjetiti je i nakon nekog vremena osjetit ćete je kao dio sebe. Pomoći će vam da dosegnete druge dijelove sebe Ljutnja je naučena emocija koja proizlazi iz prihvaćanja konkurencije. Kad to osjetite, pokušajte vidjeti da se natječete i da želite biti netko drugi.

Nikola Žuvela