Kako bismo pokazali što je zrela veza i da bi je većina mogla razumjeti, pokazat ćemo to na jednom primjeru, jer teorije često stvaraju zabunu kod većine.
Gea je, kao i svaka srednjoškolka, maštala o ljubavi i zaljubljivanju i po tome se nije razlikovala od drugih osim što je od malih nogu čitala knjige književne i psihološke tematike. Roditelji su joj bili kao većina, što znači blago disfunkcionalni, a to je u prosjeku 80 posto populacije. Veze je shvaćala kao i većina, kroz izgled i nastup partnera, više – manje partneri koje su formirani od strane društva i okoline.

U mladosti često nesvjesno projiciramo, osim roditelja sliku partnera kakvog društvo misli da je poželjno jer njime dobivako društveni kapital potreban za dobivanje pažnje. U srednjoškolskom razdoblju Gea je više-manje imala osjećaj da bira na temelju ponuđenog, dok su je te nedostižne veze o kojima je sanjala zaobilazile. Na početku fakulteta upoznala je svoju veliku ljubav. Obećanja su bila velika, trudio se, bio vjeran, ali nakon nekoliko godina priča se izjalovila, partner – Spasitelj koji odvodi ženu od dominatnog oca kako bi je spasio, pokazao je svoje pravo lice i prevario ju je nakon nekoliko godina veze. To su veze u kojima nakon prekida ponovno naučiš hodati i disati, kada umre raj na kojem smo gradili svoje živote. Nakon toga je tražila odnos u kojem bi se mogla skrasiti i izabrala je partnera zaštitnika. Nakon dobre karijere i napunjenih 40 godina, te 15 godina braka, shvatila je da je njen muškarac bio zaštitnički nastrojen muškarac gdje je ona bila žena slika uspješnog braka i sada je shvatila da ona nije ta slika, bila je spremna za zrelu vezu.

Obično se u Velikoj Britaniji žene razvode najčešće u 40-ima, problem je što je tada zrelost najveća i postoji želja za stvaranjem prave veze. Problem je, govori nam statistika, što je broj poželjnih muškaraca mali i što je izbor vrlo sužen. Gea je uspjela pronaći zreli odnos, odnosno nakon obveze prema obitelji željela je vezu u kojoj će se moći realizirati. U realnosti ispada da ljudi svjesno govore jedno, a podsvijest pokazuje suprotno. Svjesno je ono što govorimo, a podsvjest privlači ono tamno, točnije, veze koje se zasnivaju na natjecanju i drami jer ljudi ne žele vidjeti da nemaju što podijeliti.  Gea je ponudila  tadašnjem partneru da ode u bračno savjetovalište, a on je rekao da je voli, ali da ne želi ništa mijenjati. Muškarci žele ženu kakvu su oženili i da se ništa ne promjeni, a žene se nadaju da će se jednog dana partner promjeniti. Rekao  je  Gei da je voli, ali da želi da sve ostane kao prije. Dakle, u prijevodu, volim te kao objekt, ali ne ono što jesi. Ne možete svoju vezu temeljiti na tome da ne slušate partnera i njegovu stranu priče a želite da se veza temelji na onome što je bilo prije petnaest godina. Tko ne shvati da je veza neprestana transformacija ne može očekivati milost boga braka. U 35 godini započinje proces u kojem ono što je bilo svjetlo u prvom djelu života postaje mrak u drugom djelu života.
Gea je počela osvještavati svoju projekciju muškarca ili Animusa koji ju je držao u neznanju, naporno je radila i otkrila mnoge mračne neistražene dijelove svoje psihe i oslobodila svoje kreativne sposobnosti ili, kako Nietzsche kaže, vječnu ženstvenost.
Stoga razvoj osobnosti vodi do ljubavi. Više nije bila naivna da će se veza razvijati sama od sebe, a u novoj vezi bila je u prilici razgovarati o onim temama koje su bile pod tepihom jer je tako veza mogla ići naprijed. Potrebno stvoriti prostor za zrelu vezu, ako ga nema, znači da ipak dominira niži ego koji se oslanja na volji za moć, a to je natjecanje i drama. Stoga, četrdesete donose jedini mogući put prema unutrašnjosti koju što prije treba prihvatiti kako bi se odvojilo ono stvarno u odnosu od onog što je nestvarno.

Nikola Žuvela

Nova knjiga