[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
Ljudi smatraju da ljubav ima veze sa srećom i nesrećom, a to znači nepreuzimanje odgovornosti. Ako želimo ljubav onda moramo biti spremni dati sve za nju. Ako kojim slučajem nismo, onda imamo ovo što danas imamo; kupujemo snove kako bi pobjegli od sebe. Ovo je jednostavna istina, ali mnogima nejasna.
Jedan poznati brazilski umjetnik, odrastao u favelama, obogatio se i jedno je vrijeme kupovao skupe stvari, ali je ubrzo osjetio ispravnost. Otišao je na smetlište i s nekoliko ljudi koji tamo žive, počeo slikati i oblagati u smeće obrise njihovih profila. Slike je odnio u Londonu i puni iznos od svake prodane slike poklonio je tim ljudima. Izložba je postala posjećena koliko i Picassova izložba. Netko će pomisliti na dobro djelo, ali se ovdje najmanje radilo o dobrom djelu već o odabiru ljubavi, ali ne kao imperativ u kojem karitativno djelovanje predstavlja obvezu i žrtvu već shvaćanje da ljubav nije dobro i zlo već odabir žiivotne stvarnosti, a ne iluzije. Ovaj je umjetnik pronašao ljubav tamo gdje se najmanje nadao. Ipak, ako pogledamo dublje, on je živio tu priču i zato ju je mogao prenijeti toliko snažno i upečatljivo.
Na svjesnoj razini vjerujemo da smo zaljubljeni i da smo pronašli osobu za kojom smo tragali. Točno je da smo tragali za tom osobom, ali ne zato što bi nas njezin dolazak usrećio, nego zato što nas s njom veže sveti sporazum u skladu s kojim nam on/ona odražava upravo ono na čemu moramo raditi kako bismo ponovno pronašli sadašnjost koja se ne temelji na životu u budućnosti ili prošlosti. Kad postane očito da su naše romantične zamisli puka mašta, a ne stvarnost, u nama se budi ogorčenost.
Budući da ne prihvaćamo priliku za svjestan rad na onome što nam partner ili partnericu određuju, atributi koji su nas u početku privukli, sada nas počine ljutiti i smetati. Tada navlačimo oklop, branimo se i napadamo. Međutim, onog trenutka kad svjesno odlučimo razriješiti svoje emocionalne probleme, priča se preobražava. Nakon toga počinimo otkrivati da je ono što nas je u početku privuklo partneru ili partnerici bilo posve površno, te da smo zapravo pokušavali razriješiti vlastiti osjećaj nedovršenosti u odnosu sa svojim roditeljima . Kada ostavimo prošlost zapisanu u našoj nesvjesnoj memoriji, počinjemo zaboraviti tko i što on/ona uistinu jest. Kada dođe do te spoznaje, možemo razviti još veću bliskost ili shvatiti da smo se spojili na lažnim osnovama. Ako pobijedi ono prvo, naš se odnos poboljšava i postajemo bliskiji zbog toga što postaje izvorniji.
Nikola Žuvela
Â
