Zamke Animusa -nesvjesne projekcije muškarca u ženskoj psihi

Animus u vanjskom svijetu predstavlja unaprijed stvoreno mišljenje koje se bazira na institucijama a one su nosioc ideje kakav treba biti život i koje su vrijednosti bitne, te tako određuje žensko mišljenje. S druge strane, u muškoj psihi određuje uvjerenja. Primjerice, Marin u svom društvu govori da Bog ne postoji, te da je psihologija isto tako neutemeljena jer nema za nju dokaza. Ipak, Marin nije rekao ništa novo on je ponovio mišljenje oca- Animusa obrazovanja i njegovih teza i Marin se ama baš po ničemu ne razlikuje od niti jednog skeptika, on je zarobljen u ektrovetiran stav Animusa koji se oslanja na empirizam.
Vjernik se oslanja na introvertni stav arhetipa Animusa u kojem se hvata za fanatičko branjenje ideje o Bogu, Isusu, Muhamedu ili nekom trećem, ali malo tko želi zaći iza toga i vidjeti da je to opsjednuće i da se iza tog mišljenja krije arhetip, a ne prava osobnost. Tek kasnije kroz razvoj osobnosti u duhvnom radu osoba se oslobađa tereta autoriteta.

U muško ženskom odnosu, žena je opsjednuta arhetipom ljubavnika i on se ponaša po njegovom scenariju, ali ono što bi bilo poželjno vidjeti da je arhetip posljedica nedonošenja odluke po pitanja ljubavi u kojoj se osoba tako vraća u mladenačko stanje kako bi pobjegla od stvarnih odluka.

Arhetip Animusa u svom negativnom aspektu je samouvjeren, konvencionalan, banalan, samodopadljiv,kritičan, ako ga žena osvjesti ona dolazi do duha i logosa, poletnosti, sposobnosti za razlučivanje i samospoznaje, sposobnost da se nosi s filozofskim i religijskim idejama na višim razinama. Unutarnji arhetip Animusa se ponaša demonski, tjera na krajnje iscrpljivanje i organizaciju vreman,  gdje, ako ne ispunite svoje zadatke- on ženi potajno šapče i govori: “Ne vrijediš”.

Za ženu tipična opasnost koja izvire iz nesvjesnog dolazi odozgo, iz “duhovne” sfere koju personificira animus, dok za muškarca dolazi iz htonskog carstva “svijeta i žene”, tj. anime projicirane na svijetu.
Carl Jung

Većina žena biježi od unutarnjeg Animusa jer im je Animus pretežak, unosi strah on poziva na duhovnost, ali kada je neosvješten on se ponaša kao demon. Dakle, kao neko živo duhovno biće koje stoji iznad žene i govori joj kako nije dobra i kako mora biti bolja. Žena misli da ima svoje misli, ali uzima njegove misli i rečenice, prepričava predrasude o životu i ponavlja fraze. Primjerice, jedna mlada žena ponovila je za vrijeme terapije sedam predrasuda o životu ili vjerovanju od toga da su stariji muškarci mudriji, ili da žene koje su imale buran seskualan život nemaju poštovanje od partnera, ili da je država poštena prema građanima, ili da su muškarci bolji u vođenju poduzeča. Ova vjerovanja razlikuju se od zemlje do zemlje, odnosno Animus se prilagođava vjerovanju određenog podneblja, ali on uvijek govori u prilog umanjivanja ženskog. Kada statistički istražimo gore navedena vjerovanja dobivamo potpuno drugačije rezultate, koja, naravno, ništa ne znače jer opsjednuto vjerovanje u Animusa ne dozvoljava ženi da prihvati činjenice jer to bi dovelo do rušenja mnogih mitova o ljubavi što bi automatski zatvorilo mnoge velike tržne centre, odnosno došlo bi do urušavanja kapitalizma.

“Omiljene teme koje Animus žene iskopava u sebi zvuče ovako: “Ja ne tražim ništa osim ljubavi, ali ‘on’ me ne voli.” Ili, “Postoje samo dvije mogućnosti u ovoj situaciji”, od kojih su obje, naravno, neugodne (negativni Animus nikad ne vjeruje u iznimke). Rijetko se može proturječiti Animusu, jer on/on je uvijek u pravu; jedini problem je što njegovo mišljenje nije utemeljeno na stvarnom stanju. Uglavnom iznosi naizgled razumna stajališta, koja su, međutim, malo u dodiru s onim o čemu se raspravlja.”
Marie-Louise von Franz

Nikola Žuvela