Odrastamo tako da prvi osjećaj sebe vidimo u obliku djeteta, gdje roditelji postaju naša božanstva ili temeljna ovisnost kroz život. To je najjača veza koja nam obilježi cijeli život, ili kako kaže Ivo Andrić: Ostatak života provedemo noseći se s traumama iz djetinjstva.
Kako odrastamo, bojimo se da će nas obitelj ili okolina odbaciti i tada stvaramo sram uz pomoć kojeg potiskujemo sve ono što ne želimo znati o sebi. Taj prvi doživljaj sebe stvara osjećaj da smo savršeni i da su svi oko nas dio našeg savršenog svijeta, jedino tako vidimo sebe. Prema Jungovim tipovima osobnosti ili kroz astrologiju kojom se i sam bavio, vatreni znakovi taj osjećaj manifestiraju misleći da su najbolji i najpametniji, vodeni znakovi misle da mogu jako voljeti, ali da drugi to ne vide, ili kroz intelektualne zračni tipovi koji svojim intelektom misle da je sve savršeno, a zemaljski tipovi to čine kroz bogatstvo. Moglo bi se reći da je svatko narcisoidan na svoj način. Drugi oblik manifestacije događa se u odnosima u kojima mislimo da smo savršeni i da stvarno pripadamo drugoj osobi koja nas vidi savršenima. Sve to ne radimo jer smo korumpirani. Temeljni osjećaj zašto to činimo je strah (Jung to naziva sjenom, jyotish-Saturn) od raspada ega ili jedinstva koje smo tako teško stekli kroz odnos s majkom, tražeći pažnju samo da bismo preživjeli. Tako na kraju nastaje lažni ego ili u indijskoj filozofiji ahamkara.
Ukratko, čovjek provede život u kavezu u kojem ovisi o toj pažnji. Tako stvara obrambene sustave gdje projekcija djetinjstva ili tate postaje ambicija, a mama postaje u partnerskom odnosu projekcija u kojoj je partner savršen i voli me tako savršenog, a partnera uopće ne vidimo.
U religiji to činimo misleći da nas Bog voli savršene, ali ono što indijska filozofija i Jung tvrde je da trebamo razbiti projekciju i stvoriti stvarni odnos sa Sebstvom, njegovu realizaciju u kojoj stvaramo pravi odnos sa Sebstvom. Čovjek i svijet bez projekcija. Naravno, Freud kaže da postoji samo ovaj prvi dio, dok čitava psihoterapija ovaj mistični dio naziva idealiziranom projekcijom, pozivajući se na mnoga svjedočanstva kršćanskih mistika u kojima izljeve ljubavi nazivaju patološkim projekcijama. S druge strane, istraživanja zen majstora ili drugih prosvijetljenih ljudi koji ne pokazuju takve izljeve i u Patanä’ali yogi nazivamo ta kratka iskustva unutarnje stvarnosti koja nestaju jer se nakon toga projekcije ponovno vraćaju. Naprotiv, pokazuju smirenost, pravu koncentraciju, nenametljivost i pravo suosjećanje. Znanost je ovaj fenomen registrirala u mnogim istraživanjima u kojima je dokazano da ti ljudi manifestiraju theta valove u svjesnom stanju, što je velikoj većini ljudi nemoguće, a aktivnost živčanog sustava, dijela mozga koji malo tko poznaje ljudi koriste. Iako je ovaj dio dokaziv, znanost i medicinska psihoterapija to ne priznaju, ali mnogi ne poštuju taj službeni diskurs, tj. mnogi ljudi su shvatili ovo korporativno upravljanje, i izvan službenog stava prakticiraju duhovne tehnike i u njima pronalaze ono što je Jung rekao transcendentalna funkcija koja više ne ovisi o dječjim projekcijama u kojima želimo biti za druge kako bismo porobili okolinu, već upravo napuštanje ega ili lažne osobnosti koja gubi snagu protiv ovog Ja jer taj osjećaj gasi navedene projekcije i čovjek drugoj osobi daje samo svoju osobnost, koja je neopterećena željom za pažnjom.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
