[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Čovjek se smije istini jer to je obrambeni stav u kojem kao fanatik može svakodnevno svu svoju energiju i potencijale usmjeriti na Edipov kompleks, točnije na uživanje i izmišljene ciljeve u kojima stare stvari oblači u novo ruho. Pošto toj religiji pripada većina jasno je da nikom ne pada na pamet mjenjati dobro uhodani mehanizam ponavljanja površnosti.

Ako kojim slučajem analizirate snove, i primjetite autoritativne figure (arhetip oca-animus) one predstavljaju da na javi još uvijek tražimo autoritet u drugome. Ovoj činjenici se civilizacija  podsmjehuje i prezire jer je strah od promjene dubok, pa ćemo učinit sve kako bi ismijali psihu i njene zakonitosti. Egoizam je religija ali je pogubna jer ego je fantom, praznina.

Ono što smatramo našim ja samo je konstrukcija društva, dok pravo Ja ne osjeća ljubomoru, nema sebičnost, ne slijedi poruke na ekranu u kojima mu govore kako da pomaže drugima, kako da živi.

Pravo Ja živi samo ono Å¡to osjećamo u sebi. To je jedan od najvećih izvora, trajna sreća i srediÅ¡te života. Tako lagano, a tako daleko jer napustiti uvjerenje u kojem smo se lagali toliko godina bolna je promjena. Govor ‘prijatelja’, druÅ¡tva, preveliki su uteg uvjerenja  i zato se vraćamo na mantranje vlastite nesreće u kojoj smo ispleli niz kvazi argumenata nemogućnosti promjene.

To je odabir, nipošto nesreća, mi se odlučujemo za nesreću, dok, suprotno onome što život jest zaboravljamo da jedino živimo ako istražujemo i dopuštamo kreativnosti da dominira našim životom.

Najčešće nas strah i njegova bliska rođakinja tjeskoba sprečavaju u onome što bi nas usrećilo. Veliki nam se dio života sastoji od obećanja koja smo dali sami sebi, ali ih nismo ispunili. Život je utrka s egom, on uvijek pobjeđuje jer potroši cijelu našu energiju, a nakon toga ostaje samo neispunjenost i čangrizavost. Sve to može završiti ako život počnemo temeljiti na tome da ne moramo biti u pravu i dokazivati išta drugome, odnosno da energiju trošimo za sve one stvari koje nemaju veze s dokazivanjem i natjecanjem kao ni trošenjem vremena za dodavanjem bilo čega na ono što smo dobili rođenjem.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut

[/two_third]