[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Kada bi ljude pitali gdje je problem većina ga ne zna locirati. Ne znaju ga odrediti niti u materijalnom svijetu, niti u emocionalnom.Na materijalnom nivou, ljudi ne znaju odrediti gdje je problem njihovog posla, a da ne govorimo o krivoj percepciji poimanja novca koji je kao i posao samo jedna velika kompenzacija za neostvarene emocije.

Ako promatramo čovjekovu psihu, ono što je naš najveći problem jest poimanje postanka. Primjerice, Buddha savjetuje da, ukoliko se želimo trajno osloboditi patnji svojih bezbrojnih budućih života, trebamo odbaciti postanke. Dakle, mi patimo jer mislimo da imamo rođendan, da smo tim rođendanom dobili svoju narodnost, da pripadamo određenom društvu, a sve to dolazi iz  naše zablude postojanja odnosno naše zablude samoprianjanja. Ljudi se u odnosu poistovjete sa svojim stvorenim statusom kod muškarca, a kod žene svojim izgledom. Kada ljudi ulaze u svađu, sude iz te slike o sebi, a to će sigurno dovesti do nerazumijevanja jer svatko od partnera kreće od krive percepcije sebe.

Samoprianjanje se zove „postanak” zato što je izvor sve naše patnje i problema. U budističkoj tradiciji to zovemo unutarnji demon, a u našoj tradiciji kompleks, kojih ima mnoštvo u nama. Zablude su krive svjesnosti koje funkcioniraju tako što uništavaju mentalni mir kao i sreću. Zablude ne dolaze izvana već iz našeg srca, a one djeluju danonoćno. U samsari, malo tko ima prilike iskusiti pravu sreću zato što osjećaji postanka i prianjanja za ono što mislimo da jesmo su uzrok mentalnog nemira. Izvor sreće se konstantno uništava unutarnjim demonom samoprianjanja.

Naše samoprianjanje je um koji pogrešno vjeruje da mi sami, naše tijelo i sve druge stvari koje inače vidimo, zapravo postoje. Uslijed tog neznanja, razvijamo vezanost za stvari koje nam se sviđaju, a ljutnju za stvari koje nam se ne sviđaju, a to stvara patnju.

Dakle, kao što smo rekli, malo tko s kim razgovarate zna definirati patnju. Patite jer ste rekli da ste siromašni i onda doživljavate sebe da živite u nepravednom svijetu, ne promatrate svoje mogućnosti, talente, već je identifikacija takva da vas lišava odluka, prianjate prema zastarjeloj slici svijeta podjeljena na dobro i zlo. Problem doživljavate mentalno zbog zauzimanja stava, a ne zbog toga jer on vani egzistira. Zbog toga što je zagađen tim unutarnjim otrovom, naš um sve vidi pogrešno, a kao rezultat toga, mi proživljavamo iluzije, patnje i probleme. Naše tijelo i stvari koje inače vidimo ustvari ne postoje što potvrđuje kvanta fizika. Ono što mi jesmo, daleko je od onoga što zovemo umom. Stoga, ljubav živi izvan uma, strah koji osjećate dolazi iz uma. To je strah od doživljaja ljubavi jer bi time izgubili identitet.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut

 

[/two_third]