Pop[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
Ne samo “bijesnaâ€, već i “miroljubiva†božanstva zamiÅ¡ljena su kao samsariÄke projekcije psihe. Iako Zapadnjak može lako objasniti ova božanstva kao projekcije, Zapadnjaci se ovome smiju jer malo tko ima iskustvo izvantjelesnog, kao i meditacije u kojoj leži prava realnost.
Bardo Thödol u tibetanskom budizmu govori u putu duše nakon smrti, gdje se susreće s projekcijama sebe koje se pretvaraju u demonska bića. Dijelove sebe ne možemo vidjeti kao svoje i pretvaraju se u iluziju.
Bardo Thödol je psiholoÅ¡ko iskustvo, odnosno Zapadnjak se nalazi u pretpsiholoÅ¡kom stupnju srednjovjekovlja. Jung je dao mnoge dokaze koji nam pokazuju da živimo u modernom srednjem vijeku gdje ne možemo spomenute projekcije o kojima govori ova knjiga vidjeti kao dijelove sebe. Zapadnjak je rob racionalnog miÅ¡ljenja, on se ne može prepustiti unutarnjem iskustvu i zbog toga ne razanaje projekcije koje se u kasnijoj dobi pretvaraju u kroniÄne bolesti.
Upravo je Bardo Thödol opis ego projekcija. Za Zapadnjaka je duÅ¡a neÅ¡to maleno, puno sažaljenja, bezvrijedno, osobno, subjektivno. On radije koristi rijeÄ â€œumâ€, premda se u isto vrijeme voli pretvarati da tvrdnju, koja može biti vrlo subjektivna, u stvari postavlja “umâ€.
DuÅ¡a nije mala, već je sam zraÄeći Bog. Zapad drži ovu tvrdnju bogohulnom, ili je, pak, prihvaća bez razmiÅ¡ljanja pa onda pati od kvazi duhovne napuhanosti, gdje se pri bilo kakvoj provali koja doÄ‘e iz nesvjesnog pretvara u psihozu depresiju ili neurozu.
Bardo Thödol nakon izlaska duÅ¡e iz tijela stavlja do znanja koliko smo radili na primarnim kvalitetama duÅ¡e, odnosno, ako nismo, vrlo brzo bivamo odneseni projekcijama od kojih bježimo od sebe sve do ponovnog raÄ‘anja. Mi smo toliko opkoljeni stvarima i nikad nemamo snage zapitati se tko je taj tko ih “dajeâ€. Upravo se od toga svijeta danih stvari za vrijeme prijelaza Äovjek oslobaÄ‘a, pa je cilj uputstava da mu u tom oslobaÄ‘anju pomognu.“Davalac†svega Å¡to je “dano†boravi u nama. To je istina koju unatoÄ svim dokazima ne spoznajemo, iako je od životne važnosti da je spoznamo u trentuku spomenutog prijelaza.
Na Zapadu je ono Å¡to je sliÄno Bardo Thödolu analiza nesvjesnog o kojoj govori Jung. Freudova psihoanaliza uglavnom se odnosi na seksualne fantazije, a o njoj govori posljedna razina Barda, nazvana Sidpa Bardo, gdje umrli, kojem nisu pomogla uÄenja o ÄŒikai i Čönjidl, Bardu postaje žrtvom seksualnih fantazija, te biva privuÄen vizijama parova koji imaju snoÅ¡aj. Naposljetku, on je uhvaćen u maternicu i ponovno se raÄ‘a u zemaljskom svijetu. Druga dva nivoa nesvjesnog naÅ¡a civilizacija ne poznaje, a kamoli da ga razumije. U Jungovoj psihoterapiji prva razina Bardoa se odnosi na arhetip mudraca i Jastva, toÄnije, knjiga opisuje susret s zraÄećom svijetlosti koju treba slijediti u trenutku smrti i nedopustiti da iluzije donjih razina prevladaju. Tesla je govorio o važnosti svjetla kao izvora svemira, a postizanje tog stanja je sveukopnost Äovjekovog razvoja.
Dakle, ono što govori Jung ustvari nam pokazuje ova knjiga razine razvoja duše ili puta duše, te koliko je bitno osvještavati projekcije Anime. Animusa i Sjene, koje u trenutku smrti postaju stvarne u obliku bijesnih božanstava jer ih se toliko bojimo da ih vidimo kao nešto strašno gdje duša pada na kraju u ponovno rađanje. Bardo Thodol prikazuje najdublje razine našeg kolektivnog nesvjesnog i puta razvoja duše.
Nikola Žuvela
jyotish savjetnik i terapeut
