[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Razvoj čovjeka započinje od majke. Dijete se veže za majku i često osoba u tom trenutku ne zna da je pod potpunim utjecajem ili idealizacijom majke, odnosno ne raspoznaje što sam ja, a što je mišljenje majke.

U mitovima se majka pojavljuje kao strašna majka u kojima proždire svog sina. Dijete u tom aspektu čini sve što majka želi kako bi ona zadobila pažnju svojeg djeteta što stvara majčin kompleks. Odrasli muškarac ne može razaznati u odnosu niti jednu ženu osim majke koja je kraljica. Žena je objekt u ovoj konstelaciji.

Recimo, zbog kompleksa majke neki ljudi ne znaju opisati svoju majku realno. To je faza u kojoj je zapelo puno današnjih veza, točnije, pod okriljem ovog kompleksa ljudi govore o slobodnim vezama, a da uopće nisu svjesni dinamke ili gibanja nesvjesnog, ljepše rečeno: neotkrivene unutrašnjosti koja spava ispod praga svijesti.

Ako uspijete  razlučiti što su vaše emocije od emocija majke tada možete vidjeti koje emocije vam odgovaraju u odnosu, a koje emocije trebaju vašem partneru.

 Žena u svom razvoju  ili ako želi ostvariti odnos s muškarcem mora nadići sliku oca, on je nosilac svih ideologija i krivih percepcija u ženi. To je Animus ili strašni neosvješteni otac.  Ako ste zbog arhetipa majke ili Anime shvatili što želite i dajete ljubav samo onima koji su za to sposobni, onda se odlučujete u životu kroz koji posao ćete to davati  svijetu, a u obitelji kroz ulogu partnera ili kod nekih ulogu roditelja. Što je čovjek u ovim ulogama nezavisniji, to je individualniji i za većinu je takva osoba nerazumljiva jer većina se još bori s neodlučivanjem i izbjegavanjem ovih pitanja, pa su često žrtve kolektivnih događaja. Arhetip Animusa u ljudima na ovom nivou intelektualiziranju stvarnost, ili svijet tumače  znanstveno, ili vjeruju u dominanto mišljenje nadmočnog autoriteta koji može biti i u obliku religijoznog ili državnog poglavara. To je faza u kojem je netko uspješan profesor, ali njegova mišljenja su potpuno u skladu već prihvaćenog kolektivnog stava. To su ljudi koji ne mogu razmišljati izvan okvira i oni su čuvari sustava, potpuno predani svome tati, te ostaju dijete u razvoju koje kasnije u životu razvija komplekse, čudljiva ponašanja i pate od različitih fobija, poput opsesivnog kompluzivnog poremećaja.

Da bismo prevladali Animu i Animusa, potrebno je susresti se sa strašnim dijetom u sebi ili s arhetipom djeteta, a to je infatilni odnos prema životu, žudi se za prošlošću, živi se u snovima o budućnosti. Izgleda smiješno, ali upitajte se što želite raditi i vidjet ćete da je vaš odgovor kreiran od kolektivne većine, ili onog što vam je nametnuto. Prema istraživanjima, 97 posto ljudi ne zna što bi radilo u svom životu. Na ovom pitanju najviše padamo jer je potrebno prihvatiti unutarnje zakonitosti za koje većina ne vjeruje da postoji te žive u projekcijama stvarnosti drugih ili kolektiva. Ako uspijemo osvjestiti nezrelo dijete onda ponovno postajemo zrelo dijete. Čovjek kada završi sav razvoj ili osvještavanje arhetipova u sebi, spoznaje libido ili silu života kao nešto više u njemu i tada se mora toj sili podvrgnuti, neki je zovu Bog, neki Praznina, neki Tao ili Jastvo, to je potpuno povlačenje libida ili psihičke energije iz svijeta i vraćanje u Jastvo. Ipak, da bi prošli kroz sve stupnjeve treba vam arhetip heroja ili ona iracionalna odlučnost u kojoj kažete sebi u svim nedaćama: moram dalje i ne mogu se prepustiti slabosti,  borit ću se do kraja. Taj heroj koji shvati stvarnost više se ne smije kao prijašnji heroji povlačiti iz života, već ono spoznato mora dijeliti s drugima i okrenuti su arhetipu mudraca koji vodi do Jastva. Arhetipovi su saastavljeni od polariteta ekstroverzije i introverzije, njihovo uravnotežavanje i plovljenje na valu jednog i drugog, umjetnost je življenja, Mnogi ovu umjetnost nerazumiju i ne mogu živjeti već se žale na život. Tko otkrije ovaj mistični aspekt u sebi ima šansu ostvariti ispunjen život, a tko se boji ovog procesa onda živi u puno goroj agoniji, ide prema već utvrđenim putovima bolesti, kroz koju proživljavaju nesvakidašnju bol samo da bi se ostalo dio kolektiva koji te u staroj dobi prihvaća samo kroz bolesti i žaljenej da je život težak.

Nikola Žuvela

jyotish sajvetnik i terapeut

[/two_third]