Najsvjetliji plamen baca najmračniju sjenu.

George R.R. Martin

Kako mogu biti značajan ako ne bacam sjenu? Moram imati i mračnu stranu Ako želim biti cjelovit.

C.G. JUNG

Kada sam se susreo s religijom uvidio sam svoju Sjenu, što više sam htio svjetlost potiskivao sam nagone koji su pobijedili jer sam ih negirao i smatrao sam ih lošim. Kada je Luka prohodao s Larom, ona je govorila da će ga voljeti do kraja života kao i on nju. Oni su bili u svjetlosti, čak su otkrili religioznost i mislili su da su moralni. Na kraju je Lara otkrila neproživljeni život i nakon pet godina ostavila je Luku. Luki je svjetlost nestala i otkrio je Sjenu kako bi postao stvaran. Kroz vezu i svjetlo htio je biti dobar. Njegova Sjena je bila Lara, lažna ljubav svjetlosti i dobrote kao zamjena za stvarnost i nemogućnost da upozna Sjenu. Za Luku su govorili da je dobar. Tako je puno puta izgubio posao jer je vjerovao u dobrotu i nagradu za dobrotu, ali nije ga baš išlo. Ta religijska učenja nisu funkcionirala godinama. Luka je još odbijao Sjenu, mislio je da je dobar i da slijedi Boga, da će pravda pobijediti. On je vjerovao u dobre ljude i zlo koje je preplavilo svijet. Ipak, kako je život išao dalje, Luka nije uspijevao zaraditi ni za osnovne potrebe.  Mogao je zaboraviti na svoje visoko obrazovanje, a radnički poslovi su ga cijedili. Nije baš nailazio niti na razumijevanje u partnerskim odnosima, nije htio vidjeti da ima Sjenu, ali u jednom trenutku je shvatio da se hladna i kritična majka skrivala duboko u Sjeni, a takve žene je njegovo srce prepoznavalo. One su nosile njegovu Sjenu. Polako, ali sigurno Luka je odbacio takvu sliku stvarnosti koja ga je otrovala. Shvatio je da se s poslom mora suočiti i s dobrim i krivim odlukama otkriti svoju Sjenu ili zablude, kao i u odnosima gdje je počeo tražiti stvarnu ženu, čak što prizemniju jer ga je duhovnost koštala fantazija. Otkrio je svoj bijeg ili krivi razlog ulaska u duhovnost.

Mnogi ljudi se skrivaju iza loših poslova kako bi sebi dokazali da su moralni, skrivajući vlastitu nesposobnost. Mnogi muškarci projiciraju svoju majku koja nije pronašla sebe i koja je sinove kroz pretjeranu zaštitu učinila nesposobnima za život i tako ne mogu upoznati svoju Sjenu, kao ni mnoge žene koje su očevi štitili kako ne bi odrasle i gdje su muškarci bili njihovi zaštitnici. Tko ne započne stvarni život, ne može upoznati niti sebe.

Skrivanje iza nacionalne ili grupne pripadnosti, klasne pripadnosti ili religioznosti samo su maske bijega i nemogućnosti upoznavanja svoje stvarne prirode. Kako kaže Jung:

Å uti i sluÅ¡aj: jesi li prepoznao svoju ludost i priznajeÅ¡ li je? Jeste li primijetili da su vam svi temelji potpuno ogrezli u ludilu? Ne želite li prepoznati svoje ludilo i prijateljski ga pozdraviti? Sve si htio prihvatiti. Pa prihvati i ludilo. Neka zasja svjetlo tvoje ludosti, pa će ti iznenada svanuti. Ludilo ne treba prezirati i ne treba ga se bojati, već mu treba dati život… Ako želiÅ¡ pronaći putove, takoÄ‘er ne treba prezirati ludilo, jer ono čini tako veliki dio tvoje prirode… Budite sretni Å¡to ga možete prepoznati, jer ćete tako izbjeći da postanete njegova žrtva.

Ludilo je poseban oblik duha i veže se za sva učenja i filozofije, ali još više za svakodnevni život, budući da je sam život pun ludosti i u osnovi krajnje nelogičan. Čovjek teži razumu samo da bi sam sebi mogao postavljati pravila. Sam život nema pravila. To je njegova misterija i nepoznati zakon. Ono što vi nazivate znanjem je pokušaj nametanja nečeg razumljivog.

Nikola Žuvela