[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
ÄŒesto kada želimo neÅ¡to promjeniti imamo jako dobre razloge da to ne uÄinimo, a ustvari se radi o strahu i tjeskobi koji većinu ljudi spreÄavaju u Äinjenju promjene. Ono Å¡to nas u tome boli jest to Å¡to smo sebi dali obećanje koje nismo ispunili. ObiÄno tada nastaje krivnja koju prebacujemo na druge, jednim dijelom i na roditelje, te na sreću ili nesreću u životu.
Ipak, odgajani smo u duhu uspjeha. Ljudi koji uspiju, oprosti im se mnogo toga Å¡to su loÅ¡e napravili, ali onoga tko skuplja boce, lakÅ¡e ćemo negdje u sebi prekoriti zaÅ¡to se nije borio dalje za uspjeh kada to svi Äine. U njemu ili njoj vidimo onoga koji nas podsjeća na koritelja majku ili oca koji nas optužuju jer smo odbacili uspjeh.
ÄŒovjek ustvari osjeća strah kada pomisli da će se naći u zamci, a ona je saÄinjena od težnje za uspjehom koja mu omogućuje druÅ¡tevnu pripadnost. Pazite, kakav život živimo, pune nam glavu o nekom anonimcu, nekoj osobi koja je uspjela i nije imala baÅ¡ puno talenta i to nam guraju od malih nogu kao jedini meni života. Å to dijete ili odrasla osoba kad odraste može misliti o sebi?
Jasno da taj pritisak stvara veliki broj ljudi koji se uopće ne usude pokuÅ¡ati bilo Å¡to. Nosimo u sebi srce, a njega uopće ne pitamo Å¡to ono želi. Postoji samo industrija Å¡to nama treba, kao i lijekovi koji poboljÅ¡avaju raspoloženje. Tako ljudi Äekaju u redu za platiti lutrijski listić jer kad dobijeÅ¡ lovu sve će se promjeniti i malo pomalo ljudi sami sebi naprave zatvor u kojem žele sve ono Å¡to ne mogu dobiti i eto ti razloga za okrivljavanja drugih.
Ljudi neprestano kukaju za onim Å¡to nemaju i Å¡to neće ni imati s uvjernjem da ono Å¡to je nemoguće imati donosi veliku sreću. Poljubiti dijete ako ga imate, zagriti dragu osobu, popiti Äaj ili kavu s dragim prijateljem ustvari Äak i znanstveno dokazano, donosi sreću, ali od malena ostaje ta misao u glavi: ne vrijedim jer taj uspjeh nisam postigao. Glumac Morgan Freeman je rekao da je dobio uspjeh, ali da pod stare dane zna da je izgubio sve prijatelje jer je uspjeh stavio na prvo mjesto. Kakav dobar spin na kojeg su nasjeli mnogi.
Na taj naÄin ljudi stvaraju planove kako će promjeniti život kako bi na neki drugi naÄin dobili ono Å¡to ne mogu imati. Tako ljudi Äekaju cijeli život neÅ¡to Å¡to se neće dogoditi. Promjena stavova i ponaÅ¡anja polagan je proces gdje ne postavljamo nikakav cilj kao imperativ nego mijenjamo gledanje na jedan te isti problem i tako dolazi do postupne promjene. Ostavite se velikih ciljeva jer oni postoje kako bi vam isprali mozak s nekom savrÅ¡enoću i onda ne živite život malih stvari koje su ustvari velike. Kada odete na more, Å¡to gledate? More i zalazak Sunca. Dakle, odeÅ¡ na more da gledaÅ¡ male, a tako velike stvari, ali vrijednost uspjeha- zatvora je prevelik.
ZaÅ¡to je tako zanimljiv film „Iskupljenje u Shawshanku“? Upravo zbog toga jer se borimo s nametnutom krivnjom Å¡to nismo uspjeli i pokuÅ¡avamo cijeli život izaći iz tog zatvora u kojeg svi vjeruju i svaki izlazak iz njega pobuÄ‘uje zavist drugih. On simbolizira Platonovu pećinu u kojoj su zarobljeni ljudi koji gledaju Sjene i siluete na zidu, ali ako svi gledaju u istom smjeru, Äemu da pogledam u drugom smjeru i vidim izlaz iz vlasitotg zatvora.
Civlizacija nam je pomogla da viÅ¡e ne budemo gladni, ali prepuno o žalostima je informacija o nepravdama, od radija, televizije, sudova, stalno se Äovjek pravda za neÅ¡to Å¡to nema, ali mu to pripada. Svatko je s neÄim ugrožen, toÄnije, statistiÄki 70 posto stanovniÅ¡tva je ugroženo radi neÄega i traži na bilo koji naÄin pravo na neÅ¡to. Istraživati svoje emocije. to malo tko želi jer lakÅ¡e je priÄati o nekim fiktivnim životnim nepravdama kao zamjenu za bezsadržajni život. Da bismo poÄeli mijenjati sebe potrebno je uskladiti misli i djela. Ako promatrate veze, vidjet ćete ovaj nesklad: jedno se misli, drugo se radi, treće se želi. Tko onda u tom ludilu može ući Äovjeku u glavu i uopće zadovoljiti neÅ¡to Å¡to ni on sam ne zna. Ljudi koji svoj život svode na komunikaciju u kojoj možemo opisati neke stvari do najsitnijih detalja, ali u pokretanju s rjeÄju na djela smo poptuno paralizirani. Recimo, naÅ¡a civilizacija može jako puno puta reći: volim te, no, ono Å¡to kažu, teÅ¡ko slijede. “Pogled na dijete… probudit će odreÄ‘ene Äežnje kod odraslih, civiliziranih osoba – Äežnje koje se odnose na neispunjene želje i potrebe onih dijelova osobnosti koji su izbrisani iz ukupne slike u korist prilagoÄ‘ene osobe.”
Carl Jung
Kada se ljudima ukaže na to, skloni su se brzo naljutiti iako za to nema osnove. Stoga stvaramo licimjerstvo: volimo životinje, ali ih istodobno jedemo, kažemo da nismo zadovoljni s poslom, ali niÅ¡ta ne Äinimo da uÄimo i usavrÅ¡avamo ono Å¡to volimo raditi. Želimo ljubav, a onda Äekamo pola života da se moj dragi ili draga pokrene i uÄini ono Å¡to želimo ili Äekamo cijeli život svoju dragu ili dragog.
Kod želje umjetnika vidimo dublju metamorfozu. “Umjetnikov život ne može biti drukÄiji nego pun sukoba, jer dvije sile ratuju unutar njega [ili nje] – s jedne strane, uobiÄajena ljudska Äežnja za srećom, zadovoljstvom i sigurnošću u životu, a s druge nemilosrdna strast za stvaranje koje može ići tako daleko da nadjaÄa svaku osobnu želju… TeÅ¡ko da postoje iznimke od pravila da osoba mora skupo platiti za božanski dar kreativne vatre.”
Carl Jung
Ovim svijetom vlada sindrom Duha Svetoga: u iÅ¡Äekivanju da neÅ¡to padne s neba, pogotovo u pogledu ljubavi. Ljudi žive u svojim intelektualnim konstrukcijama koje utvrÄ‘uju u verbalnim potvrdama sa prijateljima, ali ne mogu vidjeti da su misli i djela u ogomnom raskoraku. Sanjaju se veliki snovi, a život tako lako klizi i prolazi. Utopiti se u velikim snovima i proživjeti život bez ispaljenog metka predstavlja naÄin života. Ljudi žele želje koje se neće ostvariti jer na taj naÄin se odriÄu onih želja koje se mogu ostvariti. Zamjena za sreću je smisao u kojem Äovjek nalazi viÅ¡e zadovoljstva od bilo koje želje. “OdluÄujuće pitanje za Äovjeka je: Je li povezan s neÄim beskonaÄnim ili ne? To je znakovito pitanje njegova života. Samo ako znamo da je ono Å¡to je uistinu važno beskonaÄno, možemo izbjeći fiksiranje naÅ¡eg interesa na uzaludnosti i na sve vrste ciljeva koji nisu od stvarne važnosti….Svaka živa duÅ¡a ima razliÄite talente, razliÄite želje, razliÄite sposobnosti. Budi svoj, jer Äak i ako prevariÅ¡ cijeli svijet, bit ćeÅ¡ deset tisuća puta gori od niÄega.”
Carl Jung
Nikola Žuvela
terapeut i jyotish savjetnik
Narudžba knjiga: nikola@vedski-jyotish.net



