[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
Autoritetom se ljudi koriste kako bi sebe uzdignuli izvan vlastite vrijednosti. Svako uzdizanje autoriteta, znak je slabosti i želje za priznanjem. Autoritetom se koriste ljudi na naÄin da se pozivaju na neÅ¡to veliko, kako bi umanjili drugu osobu reÄenicama koje u stvarnosti nemaju nikakvo znaÄenje. Ljudi se na taj naÄin pokuÅ¡avaju uzdignuti na zamiÅ¡ljeni položaj veliÄine koja inaÄe ne postoji osim u glavama ljudi. Taj Veliki ustvari je slika oca kako onog stvarnog oca, tako i onog zastarjelog boga kazne. Lacan ga zove Gospodar OznaÄitelj, Freud Superego a Jung negativni Animus. Kada netko vrijeÄ‘a, on se pokuÅ¡ava dodvoriti izmiÅ¡ljenom voÄ‘i ili grupi koja se identificira s tom ulogom poput nacionalnosti. On ustvari traži podrÅ¡ku oca, on je dijete koje ne želi odrasti i u panici traži podrÅ¡ku oca i njegovu zaÅ¡titu.
U odnosima partneri to Äine na naÄin da se pozivaju na moral druÅ¡tva. Primjerice, muž kaže ženi: “Å to bi ljudi rekli za tvoje ponaÅ¡anje na veÄeri, tako se žena ne bi trebala ponaÅ¡ati?” Muž se poziva na druÅ¡tvo koje, kao ima moralnu vrijednost, dok je ono u povijesti pokazalo da je spremno na mnogo gora zvjerstva poput biranja Hitlera za kancelara.
Pogledajte samo nacionalne ratove, ili govor mržnje druÅ¡tva, ali u svaÄ‘i s partnerom, pozivanje na druÅ¡tveni moral viÅ¡e je nego degutantno. Ali zaÅ¡to to Äinimo? Zato jer nemamo izgraÄ‘en stav o životu. Pozivamo se na tuÄ‘a miÅ¡ljenja, usvojene stavove i na taj naÄin maskiramo problem skrivajući nemogućnost stvaranja intimnosti. Ako nemaÅ¡ svoj stav nemaÅ¡ identitet, a onda beskvasna osoba nema nikakvog temelja za intimnost. Mnogi ponos tumaÄe kao stav, ali ponos je obrambeni sistem, strah od svijeta i nemogućnost da ga se upozna.
Pozivanjem na miÅ¡ljenje većine vrijeÄ‘amo osobu i tada dobivamo osjećaj imaginarnog autoriteta, podsjećamo osobu na žrtvu i krivnju koji su kolektivno pohranjeni u psihi Äovjeka i na taj naÄin pokazujemo dominaciju iako ona ne postoji. To je igra laži koje stvaraju svaÄ‘e radi dokazivanja dominacije, lažnog autoriteta, lažnog identiteta.
Zato je ljubav je rijetka. RijeÅ¡enje u nadilaženju crno-bjelog miÅ¡ljenja i stvaranje svojeg pogleda, svojeg identiteta izvan identiteta žrtva – autoritet.
Ako prouÄavate snove, Äesto ćete vidjeti taj motiv autoriteta i žrtve. Ustvari nesvjesno, unutraÅ¡njost, govori vam da su i jedna i druga strana maske, da je važno biti w onu stranu dobra i zla, stanje bez navijanja, traženje uvijek sredine i hodanja sredinom. Upravo taj identitet ne mora svoje preživljavanje temeljiti na ovim dvjema strukturama koje obilježavaju postojanje u kojem živimo.
Dakle, u partnerskim odnosima ste autoritet ili žrtva i obrnuto, to se izmjenjuje, s druge strane, na poslu ste isto tako, autoritet ili žrtva.
Cijeli život se temelji na tim ulogama jer one su dodijeljene od druÅ¡tva. S jednom i drugom ulogom ste prihvaćeni, a ako je nemate onda smatrate da ste niÅ¡ta, a biti niÅ¡ta najveći je strah Äovjeka. Bolje je biti žrtva jer s njom ste neÅ¡to, prihvaćeni, a ovako hodati srednjim putem nije druÅ¡tveno prihvatljivo. Recimo, pomognem starici da prijeÄ‘e cestu. ÄŒovjek se može osjećati dobrim, ali se identificiran s idejom dobra kojeg podržava druÅ¡tvo kako bi prikazao sebe boljim Äovjekom. Ljubav poÄinje tamo gdje se ne možete poistovjetiti s niÄime osim s onim Å¡to već jeste, gdje niste ideja dobra koja dolazi od druÅ¡tva. Pomaganje je neÅ¡to Å¡to nas ne predstavlja već ono Å¡to smo iznutra i Å¡to živimo iznutra, gdje izbjegavamo dobro i zlo jer polariteti dobra i zla su nas vodili u krive percepcije života i vodili nas na marginu s poznaje samoga sebe. Pomaganje je Äesto bijeg od viÄ‘enja kako nas polariteti zavode, dobrotom jaÄam suprotnost ili zlo protiv kojeg se onda borim. Tako smo od pomaganja izgradili duhovnost umjesto na spoznaji i uviÄ‘anju kako nas polariteti i poistovjećivanje s dobrim vode neprestano u moraliziranje i nezadovoljstvu sa samim sobom jer nikada nismo dovoljno dobri. Pomaganje može doći tek kada izgradimo sebe kroz shvaćanje polariteta gdje možemo dati samo onima koji mogu primiti, a to je spoznaja u kojoj shvaćamo da većina ne traži stvarnu pomoć.
“Porediti dobro i zlo isto je kao i sebe uporno muÄiti glaÄ‘u i žeÄ‘u.”
Kahlil Gibran
Nikola Žuvela
