Zapadnjačka opsjednutost apokalipsom

Iako Zapadnjaci prema istraživanjima blizu 50 posto nevjernici, religioznost se pretvara u ideologije i modernizirana vjerovanja o kraju svijeta ili u apokalipsu koja živi u nesvjesnom Zapadnog čovjeka. Zapadni čovjek je najmanje religiozan, odnosno što je veći financijski status čovjeka to je religioznost smanjuje, što potvrđuju i statistike. Ipak, na drugoj strani religioznost dobiva nova imena, odnosno opsjednutost virusima i bakterijama, te kolektivne opsesije pokazuju koliko je čovjek pod utjecajem vjerovanja.
Fridrich Nietzsche je  kao tzv. crni prorok  najavio što će se desiti na kraju 19. st.. Nestankom religije, čovjek je pronašao novu religioznost u ideologijama koje su donijele razorna uništenja tijekom 20 stoljeća. Znanstvenici su danas opsjednuti krajem svijeta, svako malo govore o kraju civilizacije, s druge strane, imamo snažan internet pokret  koji, također, nagovještava apokaliptični završetak. Ako pogledamo Istok vidjet ćemo da ova pojava ne postoji, Indija nema pravocrtni početak i kraj povijesti, ona svemir gleda kao cikličko dešavanje. Znanost je preuzela od judaizma, a onda i antičke filozofije poimanje vremena koje ima početak i kraj, poput teorije o Velikom prasku.
Stoga, pojava novog novinarstva ili novog apokaliptičkog medijskog – religijskog pokreta predstavlja civilizaciju graničnog poremećaja. G. Angaben filozof je u svojim istraživanjima nazvavÅ¡i ovu pojavu Goli život, ili golo preživljavanje u kojem čim se odmorimo od jedne teme dolazi nova apokaliptična tema, odnosno religijski motiv je zamotan u novo ruho. Vratimo se samo na naslove novinara ovog ljeta kad su govorili o kraju Zapada, smrzavanju ljudi, nestaÅ¡ici hrane i nagovjeÅ¡taja scenarija u kojima se ljudi ubijaju radi hrane. Danas, 300 tankera u lukama diljem Europe ne može iskrcati naručeni plin. Nema tu nekakve urote, mediji piÅ¡u one sadržaje koje ljudi najviÅ¡e vole čitati, odnosno u sebi moraju imati laž u apokalipsu jer neće biti čitani.
Jung je jako dobro uočio ovu pojavu i upozoravao da ćemo skliznuti u primitivnu religioznost, odnosno religioznost naÅ¡ih davnih predaka koji su se bojali groma, danaÅ¡nji čovjek se boji kraja svijeta. Moderni barbar koji je morao stari strah zamijeniti novim, modernijim, ali religioznom opsjednut i smrti. Freud je ovaj apokaliptični zov, preimenovao u tanatos ili nagon za smrti koji čovjeka pozivna rat i apokaliptična dogaÄ‘anja koja su se dogodila tijekom 20. st. Upravo naÅ¡a kultura koja se danas zove kulturom smrti opsjednuta je apokalipsom ili tanatosom.  NaÅ¡ gubitak starog svijeta i moderni načina života stvara apokatastazu – obnovu koja je u srcu arhetipa apokalipse. možda smo doista pred zahtjevom Jastva koje stvara nove stvari, kako kaže Jung.  Traži naÅ¡u obnovu i odlučno razbija konvencije, kako bi omogućio novu unutarnju stvarnost koja je prikladnija naÅ¡oj duÅ¡i i duhovnom rastu.

Ako sanjate apokalipsu nesvjesno nam govori da moramo prijeći sa svojih starih načina razmišljanja i postojanja na prošireniji i autentičniji način. Za ovaj proces potrebne su godine, ali Jastvo je strpljivo. Međutim, postaje neumoljivo ako ne čujemo kada dođe vrijeme promjene.
Na kolektivnoj razini ovaj arhetip ako ga posluÅ¡amo je pozitivan i nastoji nas preusmjeriti dalje od iluzija civilizacije koja je ustajala i neprikladna, kako bi se omogućio novi, održiviji način života i pogleda na stvarnost.  Iako smo skloni razmiÅ¡ljati o zapadnoj civilizaciji kao vrhuncu ljudskog razvoja i umjetnosti i kulturi te vrlinama “modernost, kaže Jung, “rijetko prepoznajemo da smo, u svojoj žudnji za znanstvenim napretkom i sve učinkovitijim oblicima kontrole nad prirodom, izgubili svaku vezu sa svetim.”

Jung je prepoznao da arhetip apokalipse postoji i da je sada aktivan u naÅ¡em kolektivnom nesvjesnom. Shvatio je da arhetip apokalipse za nas ima odreÄ‘enu fascinaciju zbog svoje numinoznosti ili onim prvotnim sadržajima koji nas privlače i ujedno zastraÅ¡uju. Ali on se usprotivio apokaliptičnosti – tj. potrazi ili čežnji za krajem. Biblijski apokaliptični tekstovi “nam daju metaforičke slike povezane s unutarnjim psihičkim stanjima bića.” Apokalipsa govori o drugom djelu naÅ¡e osobnosti koji je odbačen i koji postaje apokaliptičan, ako ga prihvatimo poput jina i janga spremni smo za cjelovitost. “Stvarne promjene su promjene koje transformiraju stvarnost na temeljnoj razini – počinju i ovise o pojedincima, vama i meni.” Jung bi nam rekao da, ako želimo spriječiti globalnu katastrofu, ako želimo iskoristiti priliku koju nam sada pruža arhetip apokalipse, moramo se suočiti s njom i obaviti svoj unutarnji rad.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut