Emocije i važnost mita

Razlog zbog kojeg ne razumijemo snove jest što ne shvaćamo jezik nesvjesnog ili unutrašnjosti. Slike koje vidimo u snu, ne možemo povezati s onim što vidimo svakodnevno, a to su naši stanovnici duše koji žive u dubokom nesvjesnom, a danas ih zovemo novim imenima: kriza, prekid, ovisnost, bolest i dr. Ono što je za srednjovjekovlje vrag to su danas virusi, bakterije i krize. Danas to zovemo modernim srednjovjekovljem.
Zapadni čovjek misli da je pobjegao od sebe samo jer žive slike duše zove drugim imenima. Ne samo to, on se smije drugim civilizacijama, a u svojoj Sjeni ili Saturnu (slike ili arhetipovi duše), ne vidi svoju demonsku prirodu koju pokušava pronaći u drugima. U sociologiji tu pojavu zovemo etnocentrizam gdje svoju kulturu uzvisujemo, a druge kulture smatramo nižima. Emocije ili problem zovemo modernim imenima,  jer moderno ne obavezuje. Čovjek voli vjerovati da je glavobolja došla zbog slabog protoka krvi u mozgu, a nikako ne može priznati da ga je opsjela Sjena, Anima ili Animus.
To govorimo jer ne znamo tko smo i Å¡to nosimo u sebi. Sve dok ne vidimo da su naÅ¡e emocije od ljutnje i bijesa samo stari bogovi koji su, kako je rekao F. Nietzsche: ‘Antički ljudi bili su bliži svojim emocijama jer su bili bliži svojim bogovima’, time imamo mogućnost uvidjeti stvarnu projekciju koja je samo drugi dio nas samih. Emocije zovemo modernim pojmovima, a to činimo jer ne vidimo kako stvaramo borbu bogova i demona onda kada pokuÅ¡avamo naći uzroke u vanjskom svijetu. Kada to činimo nastaju ove dvije sile. Stoga, emocije treba povezivati s mitovima i sa živim slikama jer tako ih možemo izvornije, a onda i lakÅ¡e prihvatiti u sebi. Ako uzmemo suhoparno emociju kao neki osjećaj, nju je teÅ¡ko prihvatiti kao svoju. Emocije i povezivanje s mitovima daje nam mogućnost da se približimo svojoj duÅ¡i. Kako je Jung rekao: “San predstavlja mala skrivena vrata u najdublje i najintimnije svetiÅ¡te u duÅ¡i, koje se otvara u iskonskoj kozmičkoj noći koja je bila duÅ¡a dugo prije nego Å¡to je bio svjestan ego. DuÅ¡a je daleko izvan onoga Å¡to je svjestan ja ikada može doseći.”
Grci i Rimljani nisu imali psihologiju, ali su imali su mitologiju koju su mogli odmah iskusiti. Oni su imali moć emocionalne zaposjednutosti. To su afekti su se pojavili iz podzemlja – ili kolektivno nesvjesno srediÅ¡te mitova u snovima  Za Freuda, “nesvjesno je područje ispod svijesti”  Grci i Rimljani su to zvali “podzemnim svijetom”.  Hillman smatra “da bismo upoznali psihu u njezinim osnovnim dubinama, za istinsku dubinsku psihologiju, moramo otići u podzemni svijet”.
Kako Vergilije opisuje podzemni svijet, on sadrži niz afekata. To Å¡to su ti afekti na samom ulazu u podzemni svijet ukazuje na to da oni nisu u dubinama nesvjesnog, već vrlo blizu povrÅ¡ine. Odatle se mogu iznenada pojaviti kako bi emocionalno zaposjeli pojedinca. Freud kaže da su neuroze opsjednutosti ili ono Å¡to su prije ljudi zvali opsjednutost zlim duhovima.  Za Junga, ono Å¡to posjeduje pojedinca su kompleksi — ili arhetipovi u obliku afekata . “Fenomen posjedovanja ostaje isti; jedina razlika je ime….Opsjednutost, iako staromodno, nipoÅ¡to nije zastarjelo; samo se ime promijenilo…Prije su govorili o ‘zlim duhovima’, sada ih nazivamo ‘neurozama’ ili ‘nesvjesnim kompleksima.”  Kako to izgleda? Jung kaže: “ VaÅ¡ pristojni ego je stavljen na stranu, a neÅ¡to drugo zauzima njegovo mjesto. Kažemo . . . “Å to ga je spopalo danas?” jer on je poput čovjeka koji je opsjednut. Primitivac ne kaže da se prekomjerno naljutio; kaže da je duh uÅ¡ao u njega i potpuno ga promijenio. Tako neÅ¡to se dogaÄ‘a s emocijama; jednostavno ste opsjednuti, viÅ¡e niste ono Å¡to jeste, a vaÅ¡a je kontrola svedena praktički na nulu.” Vergilije, rimski pisac, u odnosu na Freuda koji uzrok rata nalazi u tanatosu ili nagonu za smrću, poetski to objaÅ¡njava ovako: Grief, preko Griefove ljubavnice, Furije, posjeduje pojedince, truje poput zmije i gori poput baklje, te proizvodi rat. Rat je psiholoÅ¡ka funkcija: “Psiha čovjeka je ta koja vodi ratove”, kaže Jung. “Ne njegova svijest.” Nesvjesno govori pojedincu: “‘Sada je vrijeme za rat. Sada je vrijeme za ubijanje i uniÅ¡tavanje.’ I on to čini”

  Kada Jung analizira nacističku Njemačku, on to čini u smislu emocionalne opsjednutosti. Prije Drugog svjetskog rata, već 1936.g., Jung kaže da su Nijemci opsjednuti Wotanom, “bogom oluje i bjesnila, oslobaÄ‘ajućim strastima i žudnjom za borbom”. Prema Jungu, “najranije čovjekove intuicije personificirale su te moći kao bogove, i opisivale su ih u mitovima s velikom pažnjom i okolnostima prema njihovim različitim karakterima”. Wotan je retorički upravo takva personifikacija onoga Å¡to ja nazivam “mitoloÅ¡ko nesvjesno”. Ova stanja, naravno, smatramo da su slučajna i da se neće ponoviti, a to je duboka nesvjesnost čovjeka koji ne priznaje mitoloÅ¡ke nesvjesne činjenice pa se ne moramo brinuti, ratovi će i dalje harati svijetom bez Ujedinjenih naroda i ostalih modernih gluposti poput mnogih rezolucija koji služe nesvjesnom čovjeku koji vjeruje da je za rat kriv netko drugi, nikada on sam i njegovi unutarnji porivi.

Nikola Žuvela