[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
Depresivni se ljudi zbog prirode svog stanja najviÅ¡e bave svojim stanjem i pokuÅ¡ajem da ga razumiju i sprijeÄe, ali tada bližnji ne mogu dobiti njegovu pažnju jer teÅ¡ko uspjevaju stvarnost pogledati pozitivnije. Isto je i sa kroniÄnim pesimizmom. Mogli bismo reći da živimo u groznom svijetu, ali opet, živimo u svijetu kojeg naÅ¡i preci nisu ni mogli sanjati. ÄŒesto je pesimizam odgovor da se ne istražuje već se većina zadržava na starim iskustvima i stavovima. ToÄnije, teÅ¡ko ćete vidjeti pesimista da istražuje, isrpobava, da će pokuÅ¡ati sjesti u meditaciju jer malo tko razumije taj proces u kojem se meditacijom kroz duže vrijeme spajaju suprotnosti gdje nakon ponovnog promatranja objekta ili realnog svijeta, isti objekt ili svijet postaju drugaÄiji poÅ¡to je izgubio želju prema objektu, a onda i razoÄarenje koje nastaje zbog neostvarene želje koju smo projicirali na sam objekt.
Pesimistima znanost kaže da je to apstraktno. Primjerice, jednu svoju knjigu Fromm zapoÄinje reÄenicom da je Jungova psihoterapija pseudoreligija, iako to niti jednom reÄenicom ili objaÅ¡njenjem snova Jungovih klijenata ne analizira, a onda je i sam poÄeo prouÄavati zen kojeg isto tako znanost zove pseudo pristupom znanosti. Puno je nedosljednosti u intelektualnom jer se premalo pažnje daje Äinjenicama.
  Prednost pesimistiÄnog miÅ¡ljenja je da se teÅ¡ko kada razoÄaraju, a za sebe govore da su realisti. Kada se bilo kome kaže da odustane od tog stava i da može svoj pesimizam ostaviti barem jedan dan na vjeÅ¡alicu i odomoriti se, osjeti otpor jer tada se mora uÄiniti akcija. Ako prihvatite rizik koraka, onda morate prihvatiti rizik i gubitka sreće.
NaÅ¡a egida je sigurnost, a kako u tom okruženju sebi dozvoliti osjećaje? Ipak, razvili smo sve vrste vanjskoga života koji mene izoliraju od bilo kakve akcije. LijeÄnici spaÅ¡avaju život i postaju junaci, vatrogasci gase i postaju hrabri, a glumci će odraditi ostatak uzbuÄ‘enja, toÄnije svih onih koji nam fale u životu. Virtualna stvarnost koja potpuno guÅ¡i prirodnost i stvara veliki organizam kontrole i predvidljvosti. Ipak, mi smo prva generacija koja je odsanjala san prijaÅ¡njih generacija koje su živjele sa strahom od gladi, bolesti, Äestom smrti djece od bolesti koje su danas za nas lako izljeÄive. TakoÄ‘er, život bez tople vode, kanalizacije, snovi predaka sada su odsanjani, dok religijski san o socijalnom druÅ¡tvu, odsanjan je u roku od 70 godina u odnosu na tisuće godina iÅ¡Äekivanja pravednog druÅ¡tva. Ne Äudi zaÅ¡to je tako pao interes za starinsko tumaÄenje konfesionalne religije koja je bila fokusirana na jednodimenzionalnu stvarnost. Postoje bogati i siromaÅ¡ni, a pomažemo siromaÅ¡ne, sada kada je taj polaritet izgubljen. IstoÄna filozofija kojom su se ustvari bavili obrazovani ljudi, donijela je na Zapad važnija pitanja koja muÄe Äovjeka: Tko sam i Å¡to sam? Tako jednostavno pitanje koje traži cijelu osobnost i kompletnu promjenu života i naÄina gledanja na život. Ako odete i date nekom neÅ¡to, sigurno možete osjetiti altruizam, ali ako ste tjeskobni to neće rijeÅ¡iti vaÅ¡ probem. Ona je u ljudima danas toliko jaka da se boje uopće bilo kakvog dodira.
Pogledajte malo bolje i vidjet ćete kako je unatoÄ tolikom razvoju, dodir dvoje ljudi tako rijedak. Pogledajte samo ulice koliko se ljudi na ulici drži za ruke, koliko parovi koji su dugo u vezi imaju dodira? Danas su ljudi okrenuti sebi. Izgleda izlizano, ali ako patite od depresije ili sebi nanosite zlo autodestruktivnošću, onda ovu Äinjenicu naÄina ponaÅ¡anja treba uzeti u obzir. Strah od kontakta s drugim ljudima postaje sve jaÄi i tako se poÄinje bojati samog osjećaja gdje poÄinje i strah od samoga života. Cijelo druÅ¡tvo je usmjereno na raj u kojem samo svoje potrebe zadovoljavam, ali hedonizam sam sebi ne može biti cilj jer postojimo u odnosu s drugim ljudima. Interakcija nas Äini stvarnim gdje se susrećemo s onim dijelovima sebe koji nas plaÅ¡e, ali Äine ÄovjeÄnim. Iako je riziÄna ne možemo od nje odustati jer nam donosi viÄ‘enje onoga Å¡to ne vidimo o sebi, a to Å¡to vidimo nas mijenja i stvara osobama koje saladavaju konflikte prije nego li se oni pretvore u bolesti.
Nikola Žuvela
terapeut i jyotish savjetnik