[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]
Animu i Animusa možemo u budizmu prepoznati kroz dualnost i dvojnost. U indijskoj filozofiji nalazimo tu dvojnost pod pojmom dvandva, a u tibetanskom budizmu kroz simbol ujedinjenja o kojem ćemo sada govoriti.
 Arhetipovi se izražavaju u simbolima i predstavljaju transformaciju svijesti.
Simbol ujedinjenja je moćan simbol transformacije koji predstavlja temelj Jastva ili atmana. Simbol ujedinjenja javlja se zajedno s transformacijom Jastva, to je kretanje iz dualnosti u integraciju. Ipak, kada govorimo o budizmu onda se služimo pojmom ne-Jastva a ovaj pojam sam korstio iskljuÄivo jer ga tako koristi Jung poÅ¡to se ovdje bavimo pojmom Anime i Animusa.
Jastvo se pojavljuje u snovima, maÅ¡ti, umjetnosti i duhovnoj vizijama. To je simbol koja drži polove psihiÄkog života u ravnoteži, toÄnije žensski pol (anima) i muÅ¡ki pol (animus). Na ovoj slici u naslovu je vidljivo da se u sredini nalaze spojeni muÅ¡karac i žena.
InaÄe, ovi polovi se javljaju u snovima, vizijama i slikama kao par: Anima i Animus, ili kao roditeljski par (u frojdovskim terminima nalazimo slike roditelja u koitusu) i božanski par: Shiva Sakti, Isus i Marija. Put prema Jastvu ili prema budizmu ne-Jastvu, odvija se prvo na razini dvojnosti Anime i Animusa i kreću se od nižeg prema viÅ¡em, od svjetovnog do duhovnog, od vanjskih manifestacija koje se pojavljuju u zaljubljivanju do unutarnjih spoznaja, od dualnosti do integracije.
DualistiÄki oblik simbola ujedinjenja predstavljaju se kao Anima i Animus ili kao muÅ¡ko-ženski princip. U tom obliku Anima i Animus postaju dramatiÄni i na samom poÄetku muÅ¡karac i žena se svaÄ‘aju. Rodne uloge predstavljaju dinamiÄnu igru ​​dvojnosti pogotovo kod zaljubljivanja. Carl Gustav Jung govori o Animi i Animusu kao projekcijama koji tvore stvaranje: nebo i zemlja predstavljaju isto tako muÅ¡ko ženski princip. Budući da u odnosima ne razumijemo i nismo svjesni ovih projekcija. Kad se zaljubljujemo, ne znamo Å¡to nam se dogaÄ‘a, a tako se manifestiraju anima i animus kao aspekti Jastva projicirani u vanjski svijet kroz probleme u odnosima. Kod muÅ¡karaca se javlja eros kao projicirana emocionalna strana ili opsesija, gdje muÅ¡karac kada je zaljubljen piÅ¡e pjesme i upada u romantiku. Za ženu, njen animus predstavlja logos, kao projicirani princip rasuÄ‘ivanja ili ureÄ‘enja u kojem veza poprima konture formalne strukture braka.
Kako se javlja integracija ovih slika polariteta, arhetip ujedinjenja poÄinje se pojavljivati u obliku jedinstva. Igra dualnosti ili problema muÅ¡karca i žene viÅ¡e se ne projicira prema van, nego se osjeća iznutra, shvaćena kao unutarnja igra dualnosti: nesvjesno i svjesno, unutraÅ¡nji mjesec i sunce, emocionalno i racionalno.
U indijskoj filozofiji ovu dualnost prepoznajemo kroz pojam maya ili neznanja u odnosu na mudrost. Na najviÅ¡oj razini psihiÄke integracije nastaje ne-dualnost.
Slika prikazana na vrhu ove stranice je slika ujedinjenja nazvana Samantabhadra. To je slika Dzogchenovog uÄenja o prosvjetljenju.
 Zajedno ova dva aspekta Äine iskonsku majka-otac svijest. Ovaj primordijalan spoj se ponekad naziva Adi Buda ili iskonski Buda.
Kao majka-otac, yab-yum izražavaju iskonsku povezanost svijesti. Gomadevi smatra:
“Sfera osjetilne percepcije predstavljaju mušku i žensku Bodhisattvu. Zemljana svijest je Samantabhadri; Mentalna svijest je Samantabhadra. To je siddhi ne-dualnosti muškog i ženskog božanstava!
Samantabhadra poprima oblik duhovnog uÄitelja, kao ‘samo-razvijajuća mudrost’. To je unutarnji uÄitelj ili unutarnji guru.
Meditirati na prirodu Samantabhadre jest meditirati na ‘apsolutnu stvarnost prisutnu u svakom biću’ u obliku ‘svjetla velike mudrosti’. To je naÅ¡e prirodno stanje. Norbu nudi razumijevanje reÄenog:
„Razumijevanje suÅ¡tine koja je sama priroda iskonskog prosvjetljenja uvijek se nalazi u tom stanju: to se zove„ Samantabhadra “ili„ nepromjenjiva svjetlost “, a to je samo „praiskonski Gospod“ savrÅ¡eno u svom izvornom stanju…. Bez boje ili forme, izvan granica veliÄine i nadilazeći dualnost prebivaliÅ¡ta, nepromjenjiva je priroda Äetvrtog vremena, iza proÅ¡losti, sadaÅ¡njosti i budućnosti, beskonaÄnog prostora.
Smisao odnosa u tantriÄkom budizmu povezana je sa spajanjem ova dva principa u nama samima. PoÅ¡to ovaj princip odnosa ljudi ne vide niti ga mogu pojmiti poÅ¡to se ovdje radi o iskustvenom stanju u kojem tek kada principe anime i animusa produbimo u sebi kroz arhetip ujedinjenja, teÅ¡ko je govoriti o odnosima kakve danas imamo. Oni koji su se dublje bavili meditacijom mogli su vidjeti ovo svijetlo unmutar sebe koje se pojavljuje ali i gubi jer da bi ono postalo trajno potrebno je potpuno transformirati u sebi polaritete. Tek kada bi na ovom aspektu partneri radili onda bismo mogli govoriti o najdubljim aspektima veze i njene važnnosti. Bez ovog rada na polaritetima odnosi će i dalje biti povrÅ¡ni.
Ne-dualno jedinstvo, izraženo u obliku simbola ujedinjenja, uvijek je prisutno svjetlo svjesnosti. Ta je unija blaženstva, izvan mraka diskriminacijskih koncepata i prosudbi.