[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Ovo je pitanje koje može izazvati  različite rasprave i polazišta, ali iznijet ću svoja iskustva. Možda mi daje za pravo da komentiram ovu temu jer deset tisuća konzultacija s ljudima koji najčešće dolaze zbog partnerskih problema relevantan je broj od kojeg se može iznijeti zaključak pošto je znanstveni uzorak na kojem se donose zaključci o nekoj temi je 1000 ljudi. Naime, zanimalo me koliko su slobodne veze uspješne? Mogu reći da nisam našao primjer para koji je u tome uspio što ne znači da takve veze ne postoje. Činjenica je da za uspješnost takvih veza je potrebno jako puno emotivnog iskustva i svjesnosti. Često bi na konzultaciji  vidio da takve veze postoje kratko i da se raspadaju pred izazovima stvarnosti.

Primjerice, jedan gospodin je govorio  da su takve veze u redu, ali svojoj djevojci nije rekao za drugu vezu koju je imao. Jednom ga je ljubavnica zatražila za jednu manju uslugu za koju nije pokazao spremnost da joj pomogne, točnije, kad je dobio ono što je ispunjavalo njegove ego potrebe, veza je funkcionirala, a kad je došlo vrijeme da se pokaže kao muškarac i partner tada to više nije funkcioniralo. Tajna veza je prekinuta, a on je nastavio živjeti sa svojom djevojkom. U jednom drugom primjeru, Damir je bio otvoren da uključi svoju partnericu i drugu djevojku u njihovu vezu, ali nije bio za to da ona uključi drugog partnera, odnosno ovo je jako čest primjer dvostrukih pravila.

Zašto sam stavio ove banalne primjere? Naime, kroz konzultacije sam vidio da mnogi govore o slobodama, no kada dođe do realnog primjera, kada se ljudi trebaju pokazati kao ljudi onda stvari počnu padati  u vodu. Takve veze ne funkcioniraju jer nemaju čvrstoću ili ljubav zbog koje bi nastavili vezu. Dakle, veza funkcionira sve dok traje osjećaj zaljubljenosti ili strasti, a kada se to ugasi i kada počnu stvarni problemi onda se osjeća napor i odgovornost,  pa slobodni parovi koji prakticiraju takve veze, lakše donose odluku za prekid odnosa i napuštaju takvu vezu s trećim partnerom. Sve dok je užitak zagarantiran onda je i zabavno govoriti o poligamiji i poliandriji dok u onom trenutku gdje se dogodi teška bolest partnera i briga o njemu nekako rasprava i žar za ovom temom prestaje.

Primjerice, jedan par je bio u slobodnoj vezi, muÅ¡karac  se zaljubio u drugu i rekao je da mu njegova partnerica  dopuÅ¡ta tu vezu. Sve je to bilo u redu dok se ta djevojka  nije razobljela. Kada je pored toga imala i operaciju, tražila je njegu, ovaj muÅ¡karac  je izgubio interes. U sljedećem primjeru je djevojka zatrudnjela i rekla partneru da će roditi dijete na Å¡to on nije pristao i ostavio ju je. Ovdje je intersantna nedosljednost koja se  lako preskače kada govorimo o slobodnim vezama. Iz mojeg kuta, ja se susrećem s krajnjim ishodom odnosno kada je cijela situacija zavrÅ¡ila, dok drugi u raspravama o slobodnim vezama ne uzimaju ljudske sudbine u obzir i Å¡to se dogaÄ‘a na kraju tih veza. Lako je govoriti neobavezno, ali kada razgovarate sa stvarnim ljudima, ili, Å¡to se dogaÄ‘a dan poslije, to je tema o kojoj se realno ne govori, a imamo mnogo primjera kako takve veze izgledaju nakon jedne godine ili čak deset. Iako Zapad sto godina eksperimentira s takvim vezama, ovo su tabu teme na koje nemamo odgovor jer poligamija i poliandrija postoje u zemljama koje su se zbog klimatskih  problema prilagodile takvim oblicima braka. Točnije, to nije bila njihova odluka. Kada tim  zajednicama dodamo i djecu, vidimo da uspijevaju  parovi koji tako žive  samo uz veliku svjesnost Å¡to  zaista žele jer jedino tako mogu ustrajati u takvim odnosima ako pokažu dovoljnu snagu. Ono Å¡to  svima nama treba biti jasno je da takve veze postoje i postojat će jer ova tema izaziva one ljude koji moraliziraju, a ovaj tekst nije upućen  moralistima. Ovaj tekst je upućen  onima koji promiÅ¡ljaju, ali trebaju imati Å¡iru sliku, odnosno uvidjeti da u svakoj raspravi uzimaju žive  ljude, njihove sudbine i njihove korake koje čine. Ovdje se radi samo o odgovornosti jer zaboravljamo da uvijek razgovaramo o kontekstu slobode koja se mijeÅ¡a  sa hedonizmom, no kada trebamo pomoći  osobi, kada trebamo do kraja pokazati da ta priča  drži  vodu, lako se uvidi problem. Kada bi u to ubacili nesvjesne razloge takvih veza, malo tko bi se pravio pametan. Ovdje trebamo razgovarati o stvarnim razlozima i željama.  Ne zaboravimo, u nesvjesnom se skriva arhetip ljubavnika i ljubavnice Å¡to  znači  da tema o slobodnoj ljubavi ima svoju podlogu u nesvjesnom, a ono Å¡to ona kristalizira jest da je ljubav odluka i da problem ne dolazi zbog pitanja slobodne veze već  slobodne veze kristaliziraju nesposobnost ljudi da vole i da se bave formom, a ne sadržajem veze. TakoÄ‘er, ovdje nisam uzeo u obzir podsvjesne motive u takvim vezama poput ljubavnih trokuta u kojima je jedan od roditelja bio u njemu i dijete u odrasloj dobi nastavlja taj narcistički odnos trokuta. Nisam spomenuo problem odnosa u takvim vezama koje su zasnovane na odnosu autoritet – žrtva , ili situaciju u kojoj žena dopuÅ¡ta takav odnos zbog osjećaja financijske nesposobnosti da se osamostali. Tema je dugačka i ona nikada neće zavrÅ¡iti, ali kao druÅ¡tvo o njoj moramo razgovarati, ne osuÄ‘ivati već promatrati same motive koje ih pokreću.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut

[/two_third]