[two_third last=”yes” spacing=”yes” center_content=”no” hide_on_mobile=”no” background_color=”” background_image=”” background_repeat=”no-repeat” background_position=”left top” hover_type=”none” link=”” border_position=”all” border_size=”0px” border_color=”” border_style=”” padding=”” margin_top=”” margin_bottom=”” animation_type=”” animation_direction=”” animation_speed=”0.1″ animation_offset=”” class=”” id=””]

Patađali, prvi  komentator yoge  smatrao je da je bit yoge  zaustavljanje mentalnih obrtaja (chitta-vrtti) u našem umu. Metalni obrtaji predstavljaju nesvjesne sadržaje koji neprestano imaju upliv u naše poimanje stvarnosti. To je kao da gledamo stvarnost kroz čašu vode, odnosno mi ne možemo dobro vidjeti stvarnost u kojoj živimo. Te mentalne obrtaje zovemo u psihologiji autonomni kompleksi. Sve dok postoje mentalni obrtaji koji proizlaze iz tzv.  klica (vasane, arhetipovi, planeti) postoji želja za akcijom i djelovanjem. Kada putem yoge  spalimo vasane ili djelovanje planeta  koje stvaraju lažni ego (ahamkara), tada nastupa prosvjetljenje. Jyotish kao svjetlo stvaranja pokazuje nam na koji način da se usmjerimo na tom putu pošto postoje različiti smjerovi  da se taj ideal postigne: karma yoga, bakti yoga, rađa yoga i dr.

     Vasane, nesvjesne klice, ili planeti odašilju u našem svakodnevnom životu ono što smo u njih i pohranili. Patanđali ovom problemu ne pristupa teoretski već nas usmjerava na praksu. Pošto mi na Zapadu stvarnost zahvaćamo intelektualno tj. kroz teoriju i tog se vlasništva  ne moramo odreći, ono što je identično za Junga i  Patanđalija jest da nije dovoljna intelektualna spoznaja već da je potrebno da se čovjek osvijesti i emocionalno, jer jedino na taj način može biti pokrenuta naša volja i mogućnost da se promijenimo. Patańđali u Yogasutrama tvrdi da iz vasana nastaju klese (uklještenja svijesti zbog kojih nastaje bol) a one su egoizam, sjećanje na zadovoljstva, sjećanje na bol, neznanje i strah od smrti. Jung tvrdi da svijest projicira arhetipove (vasane) na stvarnost, drugim riječima, ono što mi zovemo stvarnošću su projekcije našeg nesvjesnog, te zbog krive percepcije stvarnosti nastaje bol.

Karma i nesvjesno

Stvaranje karme donosi mentalna vrtloženja, ili ti opsjednutost naÅ¡im svakodnevnim kompleksima. Yoga smatra da se tom problemu može izaći na kraj kroz osmeročlani put yoge kako se nove akcije ne bi taložile u nesvjesnom ili u vasanama. Patańđali je usmjeren na spaljivanje nesvjesnog (vasana) i iskustava koja stvaraju pogreÅ¡no sagledavanje stvarnosti. Takvo vrhunsko iskustvo Patańđali zove nirbidja samadhi, odnosno samadhi (prosvjetljenje) bez klica. Ono Å¡to nitko od autora ne objaÅ¡njava jest zaÅ¡to smo uhvaćeni u tu nesvjesnu struju koja gotovo automatski tjera ljude da proživljavaju iskustva proÅ¡losti. Jedno od odgovora s kojim se moramo zadovoljiti jest da ljudi u tim akcijama razvijaju mentalnu, emocionalnu i fizičku razinu postojanja. Jung tvrdi da se analizom snova može vidjeti koliko je osoba napredovala u tom razvoju, odnosno koliko se oslobodila utjecaja nesvjesnog. MeÄ‘utim ono Å¡to se, kao i Prometeju, postavlja kao pitanje: Tko nas je pitao želimo li proživljavati takva iskustva? Kako god okrenemo, kažu tekstovi da se čovjek ne treba pitati zaÅ¡to smo postavljeni u takvu situaciju, već kako iz nje izaći. Stoga, činjenica je da smo primorani na transformaciju, ali da bi skratili taj put potrebno je obaviti dijagnostiku, odnosno vidjeti Å¡to je potrebno učiniti u ovom sadaÅ¡njem životu kako bismo smanjili patnju. Kroz povijest, mnogi su krivo tumačili transformaciju, pa su tako bježali u askezu. Ashrami i samostani postali su domovi za mnoge koji su pobjegli od života, gdje se zaboravlja da ako smo mi mislima u svjetovnom, onda je takvo povlačenje bijeg od problema. ÄŒesto možemo pronaći ljude u ashramima i samostanima koji su mentalno razvijeni, ali emocionalno pate od neuroze, ili depresije. Stoga je bitno ispraviti povijesnu nepravdu, gdje se umjetno pretpostavlja da se duhovni život odvija u Crkvama i samostanima, a da svjetovni život nema mnogo veze s duhovnošću (Sv. Augustin je rekao: ”Ljubi Boga i čini Å¡to hoćeÅ¡”).

Tri razine razvoja

U jyotishu se vidi Å¡to osoba mora proći u ovome životu i kakva su joj bila iskustva u proÅ¡lom. TakoÄ‘er, ono Å¡to se zove karma zapravo je zadatak kroz koji razvijamo sve razine postojanja. S druge strane, sve dok postoje klice (vasane, arhetipovi, planeti) postoji želja za akcijom i djelovanjem. Kada svijest isprazni spremnike i spozna da su planeti njegovi aspekti osobnosti, tada nastupa osloboÄ‘enje. Naime, ako imamo sedam planeta i sedam čakri, to znači da postoji sedam stanja svijesti kroz koja putuje i razvija se duÅ¡a na svome putu prema božanskom, odnosno kroz tih sedam razina razvijamo mentalnu, emocionalnu i fizičku razinu postojanja. To znači da čovjek ne može sva iskustva dobiti kroz meditaciju i svete spise, već je potrebno proći kroz različita materijalna, emocionalna i mentalna iskustva. Svako razdoblje u jyotishu označava odreÄ‘enu čakru, a to znači odreÄ‘eno akcije koje dovodi do osvjeÅ¡tavanja spomenutih aspekta osobnosti. Primjerice, ako se Mangal (Mars) nalazi u desetoj kući, onda će osoba kroz posao učiti razvijati i usmjeravati volju, odnosno osvjeÅ¡tavati će i iskustva vezana uz treću čakru. PoÅ¡to se Mangal nalazi u desetoj kući koja je Shanijeva (prva kuća-zemlja)  tako će ta osoba razvijati i materijalnu razinu postojanja. Kako vidimo, nemoguće je osvjeÅ¡tavati u jednom životu jednu razinu postojanja. Ipak, potrebno je mnogo života kako bi se razvio živčani sustav i otvorili svi energetski kanali, od kojih su spomenutih sedam najvažniji. Primiti u ovom stanju takvo iskustvo značilo bi izložiti sebe ludilu. Stoga je tanka granica izmeÄ‘u ludila i genijalnosti. Primjerice, jedan shizofreničar je u ludnici ponavljao ”Svijet je slika i predodžba”, isto to iskustvo je u kolektivnom sadržaju Schopenhauer primijetio i napisao knjigu ”Svijet kao volja i predodžba”. Jedan je prerano shvatio neÅ¡to i nije znao čemu to odgovora, dok je drugi bio spreman primiti iskustvo. Mnogi ljudi vjeruju da sami stvaraju svoje misli, ali one dolaze iz nesvjesnih sadržaja (planeta), iz naÅ¡ih proÅ¡loživotnih iskustava. TakoÄ‘er, kroz jyotish možemo vidjeti Å¡to osoba treba razviti. Primjerice, osoba roÄ‘ena u Raku sigurno će u ovom životu razvijati emocionalni život Å¡to znači da bi s obzirom i na druge konstelacije, trebala razvijati bakti yogu, odnosno predanost. Kroz takvu lepezu iskustava i raznolikost osobnog doživljaja filozofski tekstovi, poput PatanÄ‘alijevih Yogasutri, postaju jasniji i bliži naÅ¡em doživljaju stvarnosti. Duhovnost nije neÅ¡to Å¡to je daleko, neshvatljivo i neprimjenjivo u svakodnevnom životu, njom je ispunjena svaka naÅ¡a misao bila pozitivna ili negativna, a korak prema tom saznanju postaje stvarnost u kojoj se oslobaÄ‘amo kolektivne krivice. Stoga, jyotish predstavlja svijetlo kojim osvjetljujemo sebe i dobivamo jasniji uvid u negativne dogaÄ‘aje zbog kojih nastaje osjećaj krivice i neprihvaćanja nas samih. Kao civilizacija koja potiskuje emocije i racionalno stavlja ispred emocija Å¡to jača osjećaj vlastitog neprihvaćanja, potrebno je ozbiljnije promotriti taj problem ukoliko želimo doći do realnih odnosa i osobne sreće.

Iz knjige Jyotish i djelovanje Shanija – Nikola Žuvela

[/two_third]