UspjeÅ¡an u poslu je onaj tko svoj posao voli i tko mu je predan. Jasno, mnogi će reći kako neki imaju sreće i kako malo rade, a puno zarade, ali da je novac tako ljekovit onda bi depresiju na psihijatrijskim odjelima liječili umjesto antidepresivima, novcem. Posao je vaÅ¡a misija i poslanje na ovome svijetu. Jednom mi je jedan poznanik rekao da je posao mjesto gdje zaraÄ‘ujeÅ¡ novac za život, ali kada sam pogledao njegov život, on je taj novac troÅ¡io na povremena putovanja i na skupi auto. NiÅ¡ta ga pretjerano nije zanimalo u životu i za ničim nije “gorio”. Kada bi ga sreo, uvijek je bio bezvoljan i prepričavao je dogaÄ‘aje s portala, kao i većina ljudi jer im se niÅ¡ta značajnog ne dogaÄ‘a, a malo tko čita, razmjenjuje ili uči. Statistički tri posto ljudi zna Å¡to želi i obično oni zaraÄ‘uju puno viÅ¡e od svojih kolega.

Zašto je tomu tako? To je univerzalni zakon. Ako nešto voliš, bit ćeš podržan. Ako voliš odnose onda ulažeš jako puno znanja i energije kako bi ih održavao. Ako ste, recimo, kuhar, volite svoj posao, onda učite dok ste živi. Netko tko kaže da su mu odnosi važni, a ne uči, ne razmjenjuje svoja iskustva o odnosu, ili onaj tko voli kuhati isto tako ne uči i ne razmjenjuje, onda su to ljudi koji još nisu shvatili što je misija. Naravno, sigurno vam se ovo čini prejednostavno, ali psihoterapija kaže da narcisoidnost u kojoj se nalazi 95 posto civilizacije, ne odlučuje što želi jer roditelja ili odluku prepuštaju drugome, jasno je kakav će biti rezultat.

Tada postoji država ili autoritet koji određuje što je dobro, a što je loše jer ljudi se ne odlučuju. Onaj tko je osvijestio zna da je odluka pitanje života ili smrti na ovome svijetu jer ako se ne odlučiš za svoju misiju, ti se vraćaš u narcisoidno stanje, a to je u drugom djelu života često kompenzacija opijatima, kupovinom bespotrebnih stvari, depresija i neuroza. Psiha ne dozvoljava narcisoidnost, ona traži psihičku ravnotežu i pritišće ljude kroz bolesti i neuroze da se mjenjaju. Joga, kao i psihoterapija smatra da velika većina ljudi živi na razini prve čakre ili preživljavanja i druge čakre reprodukcije i seksualnosti. Na treću čakru jako malo ljudi dolazi i osvještava njenu moć da se usmjerava prema četvrtoj čakri ili humanizmu. Psihoterapija dolazi samo do ove razine, a ljudska rasa, oko 95 posto čovječanstva ne razumije da je posao naša misija kroz koju shvaćamo da to nije puki rad za egzistenciju već rast kroz koji se učimo složenosti odnosa.

Posao nije samo vještina koju obavljate već prezentacija onog što radite, a tu ulazite u složene odnose. Najviše su na tržištu cijenjeni ljudi koji su jako dobri komunikatori i imaju dobru vještinu. Dakle, to možete postići jedino ako dajete cijelog sebe, a ako ne, onda još uvijek nedonošenje odluka ili psihološkim riječnikom narcisoidnost, određuje vaš put. Ne samo to, zbog ne odlučivanja postoje zakoni i cijeli birokratski apaprat kao sustavni arhetip koji pomaže svima ostalima kada nešto odluče da imaju tog zadnjeg arhetipa sabotera koji ih brzo natjera da se svega klone.

Apsurd je danas toliko velik da se nakon 1oo i kusur godina od kada je izmišljen auto, vozimo ponovno na biciklima jer je prijevoz skup, struja je skuplja, voda je skuplja, vraćamo se ponovno u srednji vijek jer otpor narcisa da odraste diktira i današnje stanje i sve probleme, od odnosa, pa do posla i financija. Sve rečeno, mogu razložiti kroz znanstvena istraživanja sociologije, psihoterapije, ekonomskih pokazatelja, ali članak bi tada bio dosadan. Sve rečeno više ne tvrdi samo duhovnost, već i znanost što nije ništa novo, no problem je što do tih znanja dolazite tek na višim stupnjevima znanstvenog usavršavanja i ako ste otvoreni za filozofiju i duhovno, vidjet ćete nevjerojatna preklapanja. U konačnici, naša djeca takva znanja ne uče jer nije bit obrazovanje već zaglupljivanje. Tako da se rečene činjenice nigdje ne spominju, a uče se na fakultetima.

Ljudi rečeno ne uzimaju u obzir, ne vide koja je snaga nesvjesnog ili unutrašnjosti i kako u nama postoji mehanizam koji regulira naša stanja i tjera nas prema odlučivanju na mnoštvo različitih načina, a najveći je onaj koji nas tjera kroz preživljavanje, odnosno da se razvijamo.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut