Ljubavna priča uvijek inspirira, ali mnogi zaborave da je ona inicijacija koliko daleko možete ići. Možda jedna, po meni najljepša priča koja je oslobođena Zapadne zaljubljenosti iza koje malo kad stoji ljubav, zbila se u Australiji između dvoje članova Aboridžina. Oni su se zaljubili, ali  njihova ljubav je bila zabranjena prema njihovim pravilima.

Da bi njihova ljubav mogla sazrijeti pobjegli su iz svog sela i nastavili živjeti samostalno. Kada im se rodilo dijete nakon nekog vremena nisu imali hrane za svoje dijete, ljudi iz sela su ga prihvatili, a oni su zbog osude nastavili živjeti zajedno daleko od svog sela. Njihova ljubav je potrajala do kraja života tj. četrdeset godina zajedničkog života, usprkos osudi, usprkos činjenici da su mnogo puta ostali bez hrane, oni su nastavili voljeti.

No, na Zapadu mi se često vadimo na mnoge izgovore kad ljubav ne uspije, ali istina je takva da ako želite ljubav, morate biti spremni za nju umrijeti. Kada dublje ljudi sagledaju svoj odnos vidjet će da su odustali od njega kada je nestala ugoda, dok je ljubav sasvim nešto drugo, ona je smisao, a ako ona to jest ona tako i činim, djelujem i svoj život usmjeravam prema tom cilju. To nipošto ne znači da hodam ulicom i govorim o ljubavi, jer ona se ne daje onima koji je ne žele a to znači da je ne želi većina. Kako smo rekli, većina je navučena na užitak a kada ga nema, ljubav je u normalnog žargonu samo izgovor ili pak moderna poštapalica u kojoj se kunemo da jedino živimo za ljubav. Tko je spreman primiti tome je ona dana, a svaki čovjek koji živi po tom principu, onda nalazi upravo takvu okolinu i osobe koje žele razmjenjivati. Prava ljubav je za spremne a ne ovisi o sreći i nesreći.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut