Obično ljudi misle da imaju svoje mišljenje, ali vidjet ćete nakon ozbiljnog razgovora da se radi o posuđenim mislima s Interneta i da ljudi ponavljaju ono što je rekao netko drugi.

Što karakterizira ovo mišljenje? Primjerice, događa se današnji sukob i arhetip pobunjenika mora razmišljati drugačije od onoga što mu u ovom slučaju Zapad govori. Pobunjeniku je važno biti protiv, njega ne zanima istina. Dakle, odjednom imamo poplavu ljudi koji vole velikog vođu, a u podlozi je želja za Spasiteljem ili osobom koja će ih osloboditi od laži, u ovom slučaju Zapada, što je kršćanski mentalitet i pokušaj da ostanemo u starim slikama stvarnosti. Ideja raja i dobre zajednice, a vani je zlo koje treba pobijediti. To je stari način života koji smo živjeli tisućama godina bezuspješno. No malo ljudi razumije koncepte stvarnosti, važno je vjerovati, o bogovima ili vjerovanjima se ne razgovara, a to je staro pravilo načina življenja koje i danas dominira shvaćanjima.

 S druge strane, imamo isti stav s drugačijim softverskim postavkama, ljudi koji gledaju na Zapad kao nekog tko će ih spasiti, kako je bilo kod nas u doba Jugoslavije gdje smo kao klinci gledali Zapad kao mjesto gdje teku med i mlijeko i kao mjesto demokracije, intelektualnog uvažavanja suprotnog mišljenja, pluralizma i kulture. To su idealizacije ili bijeg od stvarnosti, oformljeno mišljenje ustvari dolazi kroz proces individuacije, kada postanemo osoba i prihvatimo unutarnje suprotnosti od kojih smo sazdani. Postoji osnovno nerazumjevanje jer živimo u polaritetima i ne razumijemo što stvara svaki polaritet, zašto zlo donosi dobro i zašto dobro donosi zlo:

“Svakako da smo imali svoje Napoleone i svoje Hitlere, ali imali smo i Isusa i Budu. Imali smo tiranine, ali i velike humanitarce. Imali smo korumpirane političare, ali i plemenite vladare. Čak i u najsebičnijim vremenima, svijet je iznjedrio idealiste, filantrope, velike umjetnike, glazbenike i pjesnike. Ako smo naslijedili doba svađe i netolerancije, naslijedili smo i veličanstvenost Leonarda da Vincija i Michelangela. Za svakog tiranina koji je skrnavio stranice povijesti, našle su se tisuće, čak i milijuni, blagih ljudi koji su živjeli časno i nepoznato, čuvajući načela i živa uvjerenja u najtežim situacijama. Vidjeti ovo dobro i spoznati ga znači pronaći novu hrabrost i novu vjeru. “
~ Manly P. Hall

Emanuel Kant je u knjizi Kritika čistog uma pojasnio razloge zašto Boga ne možemo dokazati racionalno, ali je u knjizi  Kritika praktičnog uma, pokušao približiti da su sreća, moral i besmrtnost kvalitete koje su unutar nas i da ako imamo osjećaj za njih negdje moraju biti ostvarene, odnosno one su dokaz postojanja Boga. Kada ovako sažmemo Kanta onda je on banalan, ali kada ga pokušamo čitati, nažalost, velika većina ljudi ne bi ga mogla pratiti jer govori na nekoliko razina razmišljanja.

Kada danas otvorimo portale ili društvene mreže onda vidimo potpunu nesposobnost razmišljanja. To su sudovi, neispunjeni osjećaji u odnosu pretvaraju se u projekciju krivnje i potrebe da tražimo krivca i zaštitimo svoj mehanizam: biti u pravu koje veliku većinu štiti od straha od smrti. Suočavanje sa smrću kroz mehanizam: biti u pravu, ustvari vlada mnogim vezama, a onda i međuljudskim odnosima koji se pretvaraju u sistem etiketiranja. Na taj način čovjek koji se susreće sa sobom nalazi se u okruženju sa simboličkim autistima dok sam autist postaje čovjek koji bolje komunicira kroz svoj vid gledanja na stvarnost koji je većini nejasan. Dakle, čovjek koji stvara svoje mišljenje u jednom trenutku susrest će i druge funkcije svijesti koje mora unijeti u svoje mišljenje, a to je suosjećanje, odluku i praktičnost. Kada uvedemo sve četiri funkcije svijesti, postajemo sposobni gledati, kako u odnosima, tako i izazovima života. Čovjek koji ne živi unutarnju borbu uopće ne živi. Katkada je satiričnost  jedini način da se dođe do većine, da se kaže istina:

Sreća nikad nije bila važna. Problem je što ne znamo što zapravo želimo. Ono što nas čini sretnima je da ne dobijemo ono što želimo, ali sanjamo o tome. Sreća je za oportuniste. Zato mislim da je jedini život dubokog zadovoljstva život vječne borbe, posebno borbe sa samim sobom. Ako želiš ostati sretan, samo ostani glup. Autentični majstori nikada nisu sretni; sreća je kategorija robova.

Slavoj Žižek

U današnjem ratu suosjećanje za žrtve rata jedini je princip ljudskosti i načina komunikacije, polazište u kojem krećemo od čovjeka jer središte mišljenja je čovjek. Geopolitika ili Freudova analna faza razvoja nije razlog za rat, to je identifikacija s masom. Mišljenje počinje od individualnosti, to je viša faza. Onaj tko sebe vidi kroz nacionalnost ima poremećaj ličnosti ili bolest ovisnosti o vođi i pripadnosti. To su faze razvoja u gdje tražimo tatu ili autoritet, da postoji neka viša istanca kojoj se podajem, a to je incest, ulaziš u erotsku vezu s nečim što te može poslati u zatvor ili rat, da bi dobio osjećaj pripadnosti i lažnog voljenja. Penetracija se odvija kroz primanje laži i postankom potpunog idiota koji je lišen mišljenja samo da bi ga voljeni vođa ili ideja države prihvatila. Kada takva osoba postane popularna, ljudi mu se sami podaju kako bi ovaj incest mogli provoditi jer razviti svoje osjećaje i mišljenje jest napuštanje gomile. Pošto je ovo globalno ponašanje neprimjetno, a sastoji se samo od sudova, činjenice ionako svijetu nikada nisu bile važne, on jw lišwn razmišljanja. Mišljenje koje je razvila Zapadna filozofija isključilo je ostale tri funkcije svijesti, zato je Jung govorio da je filozofija bila u predpsihološkim stanju. Istok je uključio sve tri funkcije svijesti, ali smatrao je nepotrebnim razviti mišljenje i zato se Istok i Zapad susreću, ono što jedna polutka ima više, nadopunjuje onu drugu. Jung je tako nadopunio yogu, kršćanstvu je dao poptuno drugo viđenje, kao i filozofiji. Znanost je otišla u dekadenciju onog trenutka kad je izbrisala tekovinu Zapadne filozofije i čovjeka počela tumačiti kao hrpu mesa koje je lišen duševnosti.

Hvalite mišljenje razvijajte ga, ne nasjedajte na zen trik o nemišljenju jer to je faza vrhunske razvijene osobe koja je razvila mišljenje pa ga je ostavila. Velika većina još ne misli, znanstvena istraživanja su pokazala da je dio za mišljenje kod većine ljudi neaktivan, točnije, neokorteks. Stoga, u mišljenju je potrebno čitati suprotna mišljenja ili polazišta što će vas obogatiti i dati vam drugačiju perspektivu. Recimo, čitao sam suvremene filozofe koji su većinom ateisti, ali od njih sam naučio drugačiju perspektivu, odlične uvide kojima se duhovnost uopće nije bavila i rasvjetlila mi upravo duhovne principe, odnosno kao psihički mehanizmi zaista postoje.

Tko sam sebe ne razotkriva i ne dovodi neprestano u pitanje, nije se spreman razotkriti i obogatiti se drugačijim mišljenjem, a ne sudovima.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut