Naučena davanja upropaštavaju odnose

Bio je to odnos kakav bih poželio. Sve je izgledalo kao iz bajke. Očekivanja koja su se ispunjavala bila su pravilo. No, nakon par godina ona je otišla.

Mogli bismo zaključiti da nisam imao sreće, ali kad se bolje uđe u cijelu priču lako se shvati nauljeni ili preuzeti obrazac ponašanja u odnosima. Problem je što se nisu postavljala pitanja, olako se shvaćao odnos i došlo je do nesvjesnog potiskivanja problema. Već sama činjenica da se sve lako odvijalo predstavlja neprirodno stanje jer to je nemoguće pošto mi nismo idealna bića.

Primjerice, Martina prigovara mužu zašto joj ne posvećuje pažnju. Kada smo razgovarali, vidjeli smo da Martina kritizira, malo daje u odnosu i puno očekuje. Očekivanja su tihi ubojica svake veze, a kako je Jung rekao, svaki svetac sanja ružne snove jer njegova Sjena nije nestala.

Dakle, idealizam je dobar samo kada nam pomaže u napretku veze, ali većina veza se kreće po tračnicama naučenih davanja ili očekivanja. Bilo da netko ima 20 ili 60 godina, očekivanja su ista samo je razlika da onaj s 60 godina misli da nije imao sreće da ostvari očekivanja, a  onaj s 20 misli da se idealna očekivanja događaju sama po sebi samo treba susresti pravu osobu koja će ih ispuniti. Jako malo se govori o tome kako dajemo i koliko stvarno moramo učestvovati u razgovoru.

Primjerice, Ana kaže da je kupila majicu, napravila mu kolač, da ga tako voli, ali kada Mario s njome razgovara, vidi da ona s njim razgovara šablonizirano. Primjerice, njegov problem kroz posao ona doživljava kroz sažaljenje. Ako sažaljevamo partnera, ne dopuštamo sebi susret s njime, zatvaramo osobu i ona se osjeća kao žrtva. Nakon godinu dana Mario je rekao da želi prekinuti, Ana govori kako je uvijek davala, što je činjenica, ali Marija nije razumjela, sažaljevala ga je i on se nije osjećao kao muškarac. To je naučena ljubav i mnogi parovi izgube odnos jer ne razumiju ovaj koncept. Većina daje u spomenutim naviknutim davanjima. Ana ima strah od učestvovanja u odnosu, ona je njega gledala kao muškarca koji mora raditi, ne zanima je zašto ima problem s poslom. Ana ne vidi kako taj posao ima veze s njima i kako ova situacija otkriva da oni nemaju planove za budućnost. Ova situacija je otkrila da ona ima strah od takvih pitanja i zato se drži spomenutih tračnica. Osmišljavanje sebe noćna mora je za većinu parova. Ovo je primjer kako se izbjegava učestvovanje u odnosu, kako je vanjski problem reflektirao vezu koja je ustvari bila traženje sigurnosti, a ne ljubavi jer ljubav je učestvovanje za što je potrebno da nam je i život osmišljen, ako nije, ne možemo niti razmjenjivati ljubav.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut