Kako idealizacijom uništavamo odnose i svijet

Bez idealnog nema realnog, ali idealizacija svega predstavlja u Jungovoj psihoterapiji arhetip žrtve, osobu koja stalno prigovara i ne čini ništa dok se arhetip pobunjenika buni protiv svega poput anarhista.

Å to je dobro za čovjeka? Istina je da je demokracija loÅ¡ sustav, ali samo zbog toga jer ljudi nisu sposobni biti slobodni. Interesna skupina koristi ljudsku glupost zbog gornja dva arhetipa ili kako bi rekao A. Schopenauer: “Volja za moći uvijek nameće pravila i guÅ¡i onog drugog.”

Švedska je pokazala da sustav može funkcionirati i bez zabrana kada se poštuje struka, ali da bi arhetip pobunjenika mogao rasti u sebi i donositi nam revoluciju, on mora biti jak poput Budhe. Ljudi zaboravljaju da je Mozart na samrti zaboravljen i nitko mu nije došao na sprovod. Ljudi su kao list koji pada, kako vjetar puše tako se povinjuju. Idealizacije ne funkcioniraju jer ljudi nemaju svoje ja i izgrađen stav jer ih boli briga za svijet u sebi i oko sebe. Zato želja za promjenama koja je nametnuta kao paradigma ustvari je laž i zato ni odnosi ne funkcioniraju.

Kada u tradicionalnom Japanu kažete nekome da ga volite, to je za cijeli život dok bi Vas na Zapadu smatrali budalom da kojim slučajem slijedite taj ideal. To je idealizacija koja obvezuje i zato je nećete tako lako izreći. Na Zapadu je to poštapalica, to se kaže bez ikakve odgovornosti pa nije čudo da imamo 95 posto veza koje ne funkcioniraju. S druge strane, idealizacija nije nestala. Danas muškarac i žena moraju biti obrazovani, imati dobar posao i izgledati lijepo. Idealizacija je dio svakog čovjeka, pitanje je osvještavate li je ili ona nagriza vaše biće u obliku  ambicije? Zapad je sazdan na ambiciji, a ona stvara poplavu neizlječivih bolesti gdje statistički od raka oboljeva svaka treća osoba.

Idealizacija u obliku ambicije vlada većinom veza, sudi vam se po uspjehu i na tome se temelji i davanje ljubavi. To je Freudova razina analne faze razvoja ili kako bi rekao Isus: trgovci i obrtnici. Otvaranje obrta odnosno koliko sam uložio ili uložila. Idealizacija ljubavi je isto tako pravilo koja je proizvelo self help literaturu s nikakvim rezultatima jer svijet u kojem sada živimo nakon tona naslova i knjiga pokazuje kako arhetip djeteta koji ljubav shvaća prozaično i upotrebljava je kako mu paše ustvari je pravilo života. Recimo, netko ode u religiju, poštuje pravila i on misli da je sposoban za ljubav. Osoba je svoj odnos tumačila kroz poštivanje pravila, a ona su ustvari zamjena za stvarni odnos. Ili pak osoba prepuna znanja iz self help literature govori kako voli, ali nekako mu se ljubav ne uzvraća. To su idealizacije. Rizik i idealizacija koje činimo svi odabirom partnera su pozitivne, ali kako bi idealizacija mogla otpadati i kako bi dolazili do realnog potrebno je naučiti kao kultura razgovarati i govoriti o idealizacijama. Naime, kada uđete u odnos recite što želite, ako kažete samo ljubav sjetite se kako vam je propao prošli odnos. Vidite od čega ste sazdani.  Ponor suprotnosti unutar nas kada se zagledamo u tamnu osobnost sebe puno govori da ono što govorimo partneru nije istina. To je početak razgovora, ali već na samom početku u većini savjetovanja sam vidio da ne postoji. Ljudi započinju vezu bez realnog razgovora.

Bijeg u idealizaciju je problem koji tek trebamo upoznavati, a on ima svoje etape o kojima tek treba učiti i razotkrivati sebe, a onda i ono u što se zaljubljujemo jer se zaljubljujemo u ono tamno što je u nama.

Nikola Žuvela

jyotish savjetnik i terapeut